Međunarodna natjecanja

Novi vjetrovi u Svjetskoj atletici: IAAF postao WA uz Dijamantnu odluku koja donosi nove probleme

IAAF is dead, long live World Athletics! Foto: IAAF/World Athletics/Vulture IAAF is dead, long live World Athletics!

Ovih dana atletika je našla svoje mjesto na različitim domaćim portalima pa tako i onih međunarodnih kada je u pitanju reforma Dijamantne lige. Reakcije još ne jenjavaju i svaki dan se pojavljuju nove informacije vezane uz slučaj.

Vrijeme je za Svjetsku atletiku

No da ne bude sve crno, IAAF je nedugo zatim nakon objave o promjenama natjecanja odlučio napraviti i promjenu imena koju smo najavili prije 5 mjesec, a i dalje zapravo ostaje nejasno zašto se vodeći atletski savezi poput svjetskog i europskog odlučuju na te trivijalne varijante imena gdje u nazivu nema termina poput "savez", "organizacija" itd. 

Argument kako se to radi u ime popularizacije je promašen pa i izlizan jer po toj logici možemo uzeti samo usporedbu s nogometom gdje vodeći savezi (FIFA i UEFA) imaju normalna imena, a ne "Svjetski nogomet" ili "Europski nogomet". Uostalom, i dan danas ljudima se dogodi da umjesto u europskoj atletici umjesto EA (European Athletics) koriste stari EAA naziv (European Atheltics Association)

No imena nisu najveći problem ove priče, tako da iza novog World Athleticsa i dalje se skrivaju stari problemi IAAF-a, a ušminkavanje i skrivanje iza novih maski ne može trajati vječno. Ni neće.

Korak natrag ili naprijed za Dijamatnu ligu i novi Continental Tour?

Ne treba uvijek na 'prvu' reagirati kada su u pitanju ovakve promjene koje uvijek same po sebi nose kontroverze što je i ovdje bio slučaj iz jasnih razloga. Zato smo i čekali s jednim ovakvim osvrtom koji ne nosi konačan sud, ali svakako donosi i neka prva razmišljanja...

Pričalo se već unatrag par mjeseci o promjenama o Dijamantnoj ligi koje su se na kraju dogodile ne samo prema najavama već i iznad njih sa sada već ozloglašenom odlukom koja više u svojem sustavu bodovanja neće imati 200m, 3000m zapreke, bacanje diska te troskok. Uz to je tu i kladivo koje je već ranije na marginama.

U prijevodu, to više nisu dijamantne discipline, ali za utjehu ostaje informacije kako će pronaći svoje mjesto u mitinzima ove serije, neke više, neke manje. No to i nije nešto što će zadovoljiti odbačene i degradirane discipline tj. atletičare i atletičarke kao njihove timove.

Isto vrijedi i za drugu informaciju kako će se u novoformiranom IAAF Continental Touru (kao zamjena za World Challenge seriju samo će imati više razina u tzv. "labelima" u vjerojatno tri razine) navedene discipline više promovirati. Što god to značilo.

Argumenti upitnih temelja

Priča oko skraćivanja prijenosa sa 120 minuta na 90 minuta i nema pravi temelj jer i ranije se događalo da neke discipline uopće ne budu u glavnom tv prijenosu (iako su dijamantne) te kao takve pomalo je nejasno zašto se to i nije ostavilo nevezano za kraće trajanje prijenosa. Uvodni program natjecanja ionako i dalje počinje prije nego globalni prijenos.

Idući problem je reći kako se ova teška odluka bazira na istraživanju-anketiranju koje IAAF navodi u jednim od priopćenja kako su ga proveli u 4 zemlje (Kina, SAD, Francuska i JAR) te "post-event" ankete u Belgiji, Velikoj Britaniji i Švicarskoj nakon tamošnjih održanih Dijamantnih liga.

Za organizaciju koja se voli dičiti i hvaliti se podatkom kako broji najviše država-članica od ostalih sportskih saveza (pa čak i od spomenute FIFA-e, 214 > 211) poprilično je porazno koristiti argument o velikom istraživanju kada od 214 članica u priču uključite 4, odnosno 7 njih.

Nije sporno kako se radi o (naj)većim zemljama (čitaj tržištima) od primjerice naše(g) ili zemalja u susjedstvu, ali svejedno se radi o porazno niskom broju ispitanika i možda bi za ovu organizaciju bilo bolje da nisu ni izlazili s podatkom gdje na neki način parodiraju sami sebe.

Ima li Kina sad glavnu riječ u DL/WA?

Moguće je kako se na ovom malom popisu država Kina nameće kao ključna jer od iduće godine njihova Wanda Group (nije Haber-Zelanto, bez brige) preuzima glavnu riječ u sponzorstvu do 2025. godine.

Radi se o moćnom i brzorastućem konglomeratu koja između ostalog sa svojom sportskom tvrtkom uspješno kohabitira u nogometu (sponzorstvo sa FIFA-om, udio vlasništva u Atletico Madridu, ime stadiona itd.) i još drugim sportovima, uostalom uz Google se može saznati još više.

Dodatni priljev novca nesumnjivo može biti i dodatni porast snage u strukturama koje donose odluke, ali ako je ova špekulacija i nagađanje točno možda bi bilo poštenije obratiti se javnosti u tom smislu, a ne se 'vaditi' anketama i istraživanjima koje usput budi rečeno, šira javnost nije vidjela u nekim službenim dokumentima pa da se bar probamo uvjeriti da je to tako.

Uostalom, pričalo se o smanjivanju broja natjecanja u Dijamantnoj ligi, a na kraju smo uz Šangaj (koji je već više godina u programu) dobili još jednu novu lokaciju i to baš vjerovali ili ne, opet u Kini (zasada neodređeno).

Treba biti oprezan da se tamo slučajno ne bi našla maskota izgleda poput jednog Winnieja Pooha...

Nogomet, Zlatna liga i atletski 'sindikat'

Primjećujete i sami da se kroz ovaj članak u više navrata povlači paralela s nogometom što po autoru teksta i nije potrebno (jer usporedba sama po sebi nije realna što je za jednu posve drugu temu), ali je u ovom slučaju ciljano jer se sve novosti između ostalog u nekoj površnoj argumentaciji međunarodnoj atletskih moćnika znaju koristiti u smislu da se ovim potezima atletika pokušava ugledati na najvažniju sporednu stvar na svijetu. 

Kao malu digresiju, ali ne irelevantnu informaciju vrijedi se prisjetiti kako prije Dijamantne lige (sada već 10 godina unatrag) postojala je Zlatna liga koja je imala bitno manji popis "zlatnih" disciplina, ali on se kroz godine mijenjao te je bunt bio nešto manji jer se nije specifično 'udarilo' po više disciplina u oba spola.

No upravo zato se tih godina i otišlo u smjeru da se stvari probaju dovesti u što veću zonu jednakosti među disciplinama, a sada se iz toga odlazi.

Ostaje za vidjeti što će biti u idućim godinama, hoće li možda 200m u 2021. zamijeniti 100m, troskok zamijeniti dalj pa isto tako raditi rotacije u području bacačkih disciplina ili će ponovno famozne ankete-istraživanja odigrati svoje? Na ta pitanja i kombinacije teško je dati odgovor.

Jedan od epiloga nastajanje je svojevrsnog atletskog 'sindikata' naziva "We are the Sport" neovisnom o IAAF-WA strukturama u kojima se očekivano zasada proteže Christian Taylor kao jedna od vodećih figura koji je opravdano i očekivano razočaran cijelim razvojem situacije, a u njegovim objavama vidi se optimizam i uvjerenost u rješavanje problema.

Nije on jedini, kritična masa je tu, ali u ovom trenu je upitno koliko ona može napraviti, bilo putem spomenute udruge ili mimo nje, posebice u kratkom roku kada je odluka već donesena i još k tome Dijamantna liga starta ranije nego ikad (17. travnja 2020. u Dohi).

Nesumnjivo za naše okvire sve navedeno nažalost se tiče i Sandre Perković, iako se kroz njezine zadnje izjave može nazirati manjak optimizma (ili prisutnog realizma?) po pitanju rješavanja problematike te okretanje velikim natjecanjima kao što su Europsko prvenstvo, a još ranije i još važnije Olimpijske igre.

Potencijalno najveći problem(i) cijele ove dijamantne priče

Tu dolazimo do iduće teme, ono što se kroz medije nije spominjalo je zapravo drugi i bitno veći problem koji bi ova odluka mogla stvoriti u budućnosti, a tiče se i upravo ovog najznačajnijeg atletskog natjecanja.

Još otprilike 2014. godine u nizu ideja koje su se spominjale za različite sportove, pa tako jedna i za atletiku bila je ona da se smanji broj olimpijskih disciplina. Slučajno ili ne, u to vrijeme najglasnije su se spominjali 200m i troskok.

Srećom, priče su ostale tamo gdje im je i mjesto, Rio De Janeiro 2016 imao je normalan set disciplina kao što će imati i Tokyo 2020. 

Bez želje da se igramo zlogukog proroka, ali... Što ako se netko iz Međunarodnog olimpijskog odbora za 2024. i Pariz sjeti slične ideje i uz više lobiranja donese se ideja o skraćivanju programa atletike? Kada pogledate koji sve "sportove" ulaze na program OI, zaista se ne bi trebali začudititi razvojeme takve nekakve hipotetske situacije. Pritom ne zaboravimo na financijsku priču dijamantnih i nedijamantnih disciplina, ovo bi bio samo još gori slučaj.

Kako će se Svjetska atletika braniti od takvih možebitnih situacija kada upravo sama radi značajne podjele unutar sebe i ovime može samo dati poticaj onima koji vole dodatno eksperimentirati. Samim time, zapravo je prostor za manevriranjem bitno manji nego prije i tu bi ta neovisna atletska udruga od IAAF-a možda mogla imati i veću ulogu u 'obrani' odbačenih disciplina.

Lord Coe & co. pred novim iskušenjima

A kako će se u njemu na kraju priče snaći novi-stari WA predsjednik Sebastian Coe čije izjave na ovakve teme iz dana u dan kao da lagano gube jedan lordovski štih i pristup (a poprimaju sve veći rukopis marketinških i PR agencija), također je jedno od pitanja.

Prije malo više od mjesec i pol dana bez konkurencije je ponovno izabran na funkciju vodeće osobe u svijetu atletike koja sama po sebi uvijek donosi dodatno povećalo. Pozicija je po nekom ljudskom automatizmu općenito podložna kritikama i nezadovoljstvu jer posve je logično da nikada u jednoj zajednici (manjoj i većoj) teško možete imati sve koji su jednako (ne)sretni.

Ipak razlika postoji, u prvi mandat ušao je s bitno boljom reputacijom nego što počinje svoj novi mandat gdje se nalazi u ponešto drugačijoj situaciji s obzirom na sve nedavne promjene.

Bez sumnje, bit će zanimljivo u idućim mjesecima, a i godinama koje slijede... Kako za njega i njegov tim, tako i za sve nas.

*Stavovi i razmišljanja izneseni u članku su osobne naravi autora i ne odražavaju nužno stav Atletskog kluba Agram.

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

Log in or create an account

fb iconLog in with Facebook