Ostalo

Apsurdi na jugu hrvatske atletike: Splitska borba s psećim izložbama, Zadarska s umjetnim travnjakom

Proteklih godina svjedoci smo nekih pozitivnih infrastrukturnih promjena i novosti kada je u pitanju hrvatska atletika što je nešto što smo u više navrata hvalili jer pozitivne stvari zaslužuju isticanje.

Iako izbjegavamo ići u sfere negativnosti i kritike te isticati isto, aktualne situacije koje su se dogodile u Splitu i događaju se u Zadru ipak nas dovode do toga da autor teksta ima potrebu osvrnuti se na bizarne slučajeve kada je u pitanju odnos prema kraljici sportova.

Realno je da ovim tekstom ne možemo promijeniti navedeno te se prije svega radi o jednoj vrsti suosjećanja za ove događaje, ali ne treba odustati od ukazivanja na probleme kojima svjedočimo premda oni (u ovom trenutku) ne bili u "našem dvorištu".

Priča 1: Pseća izložba; lokacija Park mladeži

VAŽNO: Prije nego što itko uopće pomisli pronaći bilo ikakvu ideju promoviranja bilo kakvih nesimpatija prema životinjama može slobodno napustiti ovaj članak.

Svatko tko imalo prati naš rad na stranicama, a posebno zadnjih godina na društvenim mrežama itekako je upoznat kako ako što simpatiziramo pa i volimo promovirati kroz sport (bilo slikovnim putem ili videozapisom) to su upravo životinje, a posebno baš i psi.

No za sve postoji vrijeme i mjesto, a varijanta u kojoj je ASK Split tjedan dana prije održavanja svog natjecanja dobio obavijest o održavanju pseće izložbe na Parku mladeži u razdoblju od 23. do 26.7 (od četvrtka do nedjelje) uistinu je nekorektna od strane tamošnje ustanove koja je određena za upravljanje navedenim objektom od strane samog grada.

Dodatno smo se informirali pa saznali kako je ASK vrlo jasno početkom lipnja upozorio Javnu ustanovu Športski objekti da se navedeno u tom terminu ne može održavati. Nije toliko ključan sam njihov miting koji je bio planiran za 25. srpnja (subota) već ponajviše radi treniranja, posebice u trenucima kada se bliži seniorsko prvenstvo Hrvatske (8. i 9. kolovoza), a kao da atletičari i atletičarke ove godine nisu bili dovoljno bez limitirani s pristupom stazi.

No odgovora od strane ustanove nije bilo već ignoriranje i kasnije objašnjavanje kako oni ne mogu odgovarati za to što se radi korona krize mijenjao kalendar, a i ranije su potpisali ugovor bez dogovora s klubovima.

Zanimljivo je kako se korona kao izgovor koristi ovisno o situaciji, tako u ovoj očito nije bio problem velikog broja ljudi na istom mjestu (jer nisu samo psi prisutni na navedenoj manifestaciji). Stručnjaci će reći - epidemiološki prihvatljivo.

Epilog je nažalost bio svojevrsni poraz atletike u kojoj su se u subotu održale bacačke discipline (jer nisu na samom stadionu), a ostatak je prebačen za nedjelju u Zadar gdje se trčalo.

Zaista je teško ući u takav način razmišljanja onih koji donose ili potvrđuju ovakve odluke jer jednako kao što ne bi bilo primjereno održavati atletska natjecanja na prostorima namijenjenima za pse (igrališta, poligoni, parkovi i sl.) kakvi diljem Hrvatske postoje, tako isto vrijedi u ovom obratnom slučaju. Ne treba ni zanemariti ni higijenski aspekt nakon završetka koji kao što smo i očekivali, nije bio kvalitetno saniran.

Sva podrška održavanju pseće izložbe kao događaju od iznimne važnosti za grad, ali jedno je sigurno - održavati je na atletskom, odnosno nogometnom stadionu (tim više što to zasigurno nije jedina lokacija u gradu) prava je pljuska u lice za atletiku te na koncu jasno demonstrira prioritete grada kada su sportaši u pitanju. Riječi su jedno, djela su drugo.

Eto, kad već nije bilo hedonističkog festivala zvanog Ultra, grad se pobrinuo za svoje sportaše da bude već nešto drugo. Za iduću godinu prijedlog neka bude jedno i drugo u stilu stare krilatice "Kad je bal, nek je maskenbal". Uz pokoju fekaliju i rigotinu.

Priča 2: Iživljavanje nad atletikom; lokacija Višnjik

Ako smo navedeni događaj u Splitu nazvali pljuskom, pitanje je kako nazvati ono što se trenutačno događa u Zadru.

Naime, tamo je u tijeku postavljanje umjetne trave kao podloge isključivo za trening nogometaša čime je zapravo onemogućen razvoj jedne atletske grane, a govorimo naravno o bacanjima.

Ako ništa, pseća izložba u Splitu bilo je privremeno stanje, ali ovo je još teži i ozbiljniji slučaj jer se radi o permanentnom stanju koje ozbiljno ugrožava razvijanje navedene grane tj. zaustavlja ga što je šteta jer u Zadru nesumnjivo postoji tradicija stvaranja visokokvalitetnih bacača ili bacačica tamo.

U novije vrijeme možemo početi od npr. Stipe Žunića do danas nekih novijih mlađih lica, sami Zadrani će u tu kategoriju kao svoju trenutno nadolazeću zvijezdu naglasiti kopljašicu Veroniku Šokotu kao takvu. No to očito nije dovoljno.

Objavu u kojoj se navodi da će se za bacačke programe osigurati prostor na jednom nogometnom igralištu uistinu ne treba posebno komentirati jer se ne radi o pomno osmišljenoj akciji (pa da se recimo napravi neka varijanta poput bacačkih prostora izvan Parka mladeži u Splitu što bi donekle moglo možda biti prihvatljivo) već o potpuno alibi varijanti. A tamo ni "a" od atletske infrastrukture. No zato "lj" od ljigavog poteza u ovom slučaju definitivno imamo.

Iako je jasno da u samoj relaciji atletike i nogometa, potonji sport ima prednost kao takav (niti smo mi ikad bježali od toga), čudno je da se novac radije nije mogao usmjeriti u poboljšanje održavanja (prirodnog) travnjaka što bi u konačnici bilo i bolje za same nogometaše ako oni već i jesu prioritet.

Uostalom, ako je nogomet već prioritet, u ovom maltretiranju bi čak možda poštenije bilo i jednostavno srušiti cijeli atletski kompleks i posvetiti se upravo samo loptačkom djelu sporta pa bi zadarska atletika bar znala na čemu je, a ovako svjedoče jednoj vrsti demonstraciji političke sile u tamošnjem lokalnom sportskom savezu. Jer kao i sve, ova odluka se nije donijela sama od sebe i evidentno je da onaj tko ju je donio se vodio interesom jednog sporta, a ne više njih što nije primjereno sukladno funkciji koju obnaša.

Ranije smo već nakon naših zadnjih priprema upozoravali na problem nedostatka jedne vrste kulture za mjesto koje je u jednom trenu bilo i centrom za pripreme hrvatskih atletičara kada su u pitanju rekreativci i tamošnja kultura kretanja na stazi tijekom treninga reprezentativaca.

No umjesto da se pozabave rješavanjem jednog problema, u Zadru su očito odlučili stvoriti još jedan veći. Ako ništa, Zadar i Višnjik moći će se u (očito) skoroj budućnosti pohvaliti jednim od svjetskih rariteta, a to je da imaju atletsku stazu s umjetnom travom u srcu terena. Čestitamo!

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

Log in or create an account

fb iconLog in with Facebook