Orešković pobjednički i rekordno

Tako smo na 200m dočekali zadnju 10. skupinu u kojoj je nastupao Marko Orešković. Marko je do prije dva tjedna držao kadetski (U16) hrvatski rekord u ovoj disciplini, ali kako generacijski to biva, uvijek je to shodno promjenama pa je tako njegovih 23.39 otišlo u povijest.

No sada više nije kadet već mlađi junior (u prvoj godini staža) te se okrenuo idućem rekordu koji je već više od 14 godina držao Dejan Cepanec i to u vremenu 22.87. Znali smo da ima u nogama utrku bržu od toga, ali ova disciplina u dvorani uvijek može biti nezgodna što su neki drugi i osjetili.

Naš mladi sprinter dobro se snašao u zavojima, posebice u onom drugom i ključnom kada je dobio dodatno ubrzanje u ravnini i ciljem prošao kao sveukupni pobjednik s 22.50!

To je rezultat kojim se na otvorenom može već tražiti i utrka ispod 22 sekunde te svakako puno obećava. Bilo je tu još dosta naših članova, tako su od 7. do 9. mjesta se poredali tri Luke, Grubišić, Ćosić i Čičak. Vremena su 23.50, 23.66 i 22.77. Idući koji slijedi je 15. Jurica Kovačić s 24.20 pa Zvonimir Ćurić kao 19. s 24.64 dok je Jure Grbavac s 24.79 zauzeo 22. mjesto.

U ženskoj konkurenciji bila je manja gužva pa tako i manje naših predstavnica, ali one koje su bile su pružile dobre utrke, štoviše za njih rekordne. Lea Babić tako je bila 8. s 26.84 i tako naspram godinu dana ranijeg rezultata ponudila poboljšanje za više od sekunde!

Tik do nje pozicionirala se Valentina Perić sa stotinku slabijim rezultatom dok je i Tara Marković ostvarila svoj najbrži dvoranski rezultat s 27.01. Plasirale su se od 8. do 10. mjesta. 

Ivona Jurišić i Ana Kardum u razlici su jedne stotinke s 28.36 i 28.37 za 19. i 20. mjesto, a od 22. do 24. mjesta su Iva Vranić, Marija Filipović i Nika Brdal s 29.49, 30.05 i 30.78. Ana je trčala i 60 metara, 8.33 je vrijedilo 11. mjesta.

Štafeta do seniorskog dvoranskog HR na 4x200m, nova žrtva Kolara

U zagradi je konačno jer smo navedenu priliku propustili prošle godine kada smo imali čak dvije štafete koje su na pretposljednjoj izmjeni doživjele 'blackout' i tako uspjele propustiti veliku priliku. 

No sadašnja godina donijela je i neka nova imena, a i mi smo ovaj puta drugačije slagali štafetu da bude manje izjednačenije naspram prošle godine da ne bi ponovili isti zbunjujući trenutak. Ipak, ni ove godine nije moglo bez drame, i to ne radi problema u izmjeni.

Za prvi sastav trčali su Luka Ćosić, Luka Dubajić, Marko Orešković i Alen Kolar, a za drugi Zvonimir Ćurić, Jurica Kovačić, Luka Čičak i Filip Mrčić. Zanimljivo, Dubajić i Kolar bili su članovi one nesuđene štafete iz 2019., s tim da Alen tada nije uspio ni dočekati priliku da trči.

No to je sada već prošlost - Ćosić i Dubajić su očekivano odradili dobar posao dok je novopečeni rekorder Orešković samo još dodatno podebljao prednost Kolaru da bi tu imali svojevrsnu novu dramatičnu situaciju i neočekivane probleme s obzirom da je Alena 'uhvatilo' mišićno područje tzv. zadnje lože i to već nakon otprilike prvih 50 metara.

I manje upućeni znaju da se radi o neugodnoj ozljedi koja itekako može promjeniti planove koje imate u tom trenutku.

Ipak, čovjek koji za štafetu prolazi ciljem 'na glavu' još jednom je demonstrirao veliku hrabrost i čvrstinu te uspio nekako odraditi dionicu do kraja i ušetao u cilj za 1:32,55. Time je zasigurno zaradio novi respekt radi neodustajanja ali i nagradu u smislu novog apsolutnog rekorda Hrvatske u dvorani za ovu disciplinu!

Svakako navedeno može i treba biti satisfakcija za naše dečke i završenu dvoransku sezonu, a za neka iduća izdanja ostaje rezultat koji će se sigurno moći ponovno poboljšati.

Agram II je istrčao 1:36,40, malo im je nedostajalo do medalje te su osvojili 4. mjesto.

Inače je Kolar prije toga bio naš jedini predstavnik na 60m, i to vrlo uspješan, nakon kvalifikacijskih 6.99 izjednačio je svoj osobni rekord na 6.92 za 2. mjesto u finalu i tako još jednom pokazao kako dobri rezultati unazad zadnjih mjesec dana nisu bili slučajnost.

Čestitamo svima na rekordima, plasmanima i medaljama!