Škola trčanja - iskustva polaznika: "Uvijek možeš krenuti iznova"
- veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma
- Ispis
- Pošalji e-mail
Nova sezona škole trčanja donosi i novu priču jedne od polaznice, u ovom slučaju je to Vala Medvedec.
Ljubav, ili točnije nagon za trčanjem se kod mene razvio već od malih nogu, a u 5. razredu sam se prvi put počela time i baviti.
Međutim, u toj dobi se predanost ovakvom sportu i svemu što on nosi, činila kao preveliki zalogaj. Prijatelji su se jedan po jedan ispisivali jer se nisu pronašli u tome.
Trenirala sam u grupama naprednijim od sebe i suočavala se s vlastitom slabošću i manjkom kondicije. Ustajala sam rano i dolazila po hladnoći, mrazu i ledu na stazu, nekad i bez ikoga iz ekipe – samo trenerica, ja i staza. Tada mi je trebao netko tko bi mi rekao da tako i treba biti, da je to značenje riječi disciplina, i da će mi kasnije biti drago.
I dalje mi odzvanjaju riječi tadašnje trenerice mom tati, nakon što sam mu predala telefon u ruke da to napravi umjesto mene : "Nemojte mi samo reći da se ispisuje".
Naučila sam puno lekcija od onda, a možda najistaknutija je bila upravo ta – ono što ti je suđeno, odzvanjat će. I htjet će da poslušaš. Naravno, vratila sam se jednom, drugi put, a sada s 24 godine i treći put na tu istu stazu, a opet u potpuno novu i drukčiju energiju.
Jedna od ključnih stvari koju sam naučila baveći se trčanjem, a koja je i najvažniji dio mentaliteta ove grupe u školi trčanja, je ta da uvijek možeš krenuti iznova. I da se na početku sve čini teško i nemoguće, dok se ne postigne. Škola trčanja je omogućila da si svatko tko voli ovu aktivnost, može to uklopiti u svoj raspored.
Omogućila je zajedničke pripreme, druženja, utrke i putovanja. Dala je priliku da se upoznaju ljudi sa svih strana – svi smo različiti, ali jednako tako i povezani kroz ovo što volimo. Bez da sam i svjesna kako se to desilo, nakon nepune godine provedene u ovoj grupi me čeka i prvi polu-maraton. Najviše sam zahvalna na pristupu trenerice Ivone, koji je ne samo profesionalan, nego i istinski prijateljski. Imati stručnu, psihološku i mentalnu podršku osobe kao što je ona, čini ogromnu razliku.
"Trčati je teško, a ne trčati još teže." je vodilja koje se uvijek sjetim kada pomislim odustati, ili kada se prisjetim vlastitih odustanaka od ranije. A biti dijelom ove grupe i imati nekoga tko će ti pružiti precizan i prilagođen plan treninga za svaki dan i sve uvjete, definitivno daje vjetar u leđa i olakšava cijeli proces."