Tako se to nažalost odnosi i na Prvenstvo Balkana koje će svoje 28. izdanje dočekati iduće godine. 

Možemo spomenuti kako su za ovu akciju (prije otkaza) bili planirani nastupi naših članica i članova: Vita Penezić (60m), Ivana Lončarek (60m prepone), Lara Juriša (skok s motkom), Marko Orešković i Jakov Vuković (400m).

Nema straha, sve su to kvalitetni atletičari koji će sigurno nove prilike dobiti i u nekim idućim izdanjima.

Osim Balkanskog, ovo tu zasigurno nisu dobre vijesti ni za Europsko dvoransko prvenstvo, posebice ako bi se ova užasna priča nastavila i u idućim tjednima.

Tako smo u spletu nevjerojatno loših okolnosti ostali bez jedne i druge dvoranske inačice ovog natjecanja. Naravno, ovo otkazivanje je nešto što sigurno nitko neće preispitivati, ovakvi trenuci nas uvijek podsjete kako ima i važnijih stvari u životu od sporta i njegovih manifestacija.

S druge strane, ne može se isto reći za Srbiju i Beograd koji se nisu proslavili s otkazivanjem tjedan dana prije održavanja. Razlog je bio financijske prirode, ali to se znalo i ranije te se uz kvalitetniju (pravovremeniju) reakciju sigurno moglo iznaći kvalitetnije rješenje od ovog kojeg smo dobili. Ovako je svakako šteta da je jedno godište juniorske generacije nepotrebno izgubilo priliku za kvalitetnim natjecanjem.

No tu su sada završene priče i ma druge nego poželjeti da se na otvorenom normalno održe sva planirana natjecanja pod okriljem Balkanskog saveza.

Turskoj i njezinim stanovnicima želimo da se prije svega situacija primiri i smiri. Nažalost broj žrtava će sigurno u danima pred nama ponuditi još veće brojeve nego što ih trenutno imamo (a da bi stvar bila gora raste iz sata u sat) i radi se o katastrofi nakon koje će trebati puno, puno vremena da se pogođene regije oporave iako sigurno to više ne mogu ni biti ista mjesta.

Uz to se nadamo kako će imati i kvalitetniju reakciju njihovih državnih organa jer kao što smo vidjeli u našem slučaju, tu se do dana današnjeg nije puno dogodilo. Preciznije rečeno - jedno veliko ništa. Počivali u miru.