Prenosimo dio teksta:

"Uoči 22. Zagreb maratona porazgovarali smo s Mateom Matošević, stalnom članicom hrvatske atletske reprezentacije, vlasnicom juniorskih i mlađe seniorskih državnih rekorda na 5 000 m i 10 000 m, te studenticom Pravnog fakulteta u Zagrebu. Ova strastvena trkačica, bila je i dvoranska prvakinja na 3000 m, prvakinja u planinskom trčanju i u polumaratonu, a sudeći po onome što nam je ispričala, pred Mateaom su još brojni naslovi."

Matea, kada si počela trčati i kako si se odlučila za trčanje?

"Počela sam relativno kasno, prije sedam godina, u 3. srednje i to sasvim slučajno. Prije sam trenirala tenis i nisam niti pomišljala na atletiku. No, jednu večer, kada sam trčala oko Jaruna, zapazio me jedan triatlonac i kako nisam baš neka plivačica, uputio me na atletiku. Poslušala sam ga, javila sam se u atletsku školu na Mladosti (danas AK Agram) kod trenerice Nine Katalinić i nakon par mjesesci treniranja prebacili su me u napredniju grupu svog sadašnjeg trenera Mladena Katalinića."

Koliko brzo si napredovala i kako si se zapravo "navukla" na trčanje?

"Dosta brzo. Bila sam redovita na treninzima i otpočetka sam trening shvatila ozbiljno. Već u 1. godini treniranja izborila sam nastup na Europskom prvenstvu u krosu. Kako su dolazili sve bolji i bolji rezultati tako sam se i ˝navukla˝ na trčanje.""

Je li istina da je trčanje poput ovisnosti?

"Istina ! Mislim da je trkačima najgori period kad su ozljeđeni i ne smiju trčati."

Ostatak razgovora pročitajte ovdje.