Kada je atletika u pitanju, 2007. godine Hrvatske je bila osvojila 6 medalja, ali 2 zlatne, 2 srebrne i 2 brončane. (N)Ova generacija u 2022. godini je ostvarila identičan zbroj, ali je uspješnija radi 3 zlata i 3 srebra čime više nije tajna kako je ovo najuspješnija generacija koju smo imali!

I to je nešto što svakako treba istaknuti, a posebno se ponositi.

Još jednom ćemo ponoviti za dosege članica našeg kluba koji je bio više nego sjajan - Lara Jurčić je zlatna na 200m, Vita Penezić je srebrna na 100m (sve osobni rekordi) i Olja Galić je 7. najbrža djevojka na 800m ovog natjecanja. O njihovim maestralnim nastupima mogli ste čitati u zasebnim izvještajima pa ćemo iskoristiti priliku u ovom članku kao čestitku svim hrvatskim reprezentativcima koji su također oduševili u više navrata:

Jana Koščak nije podlegla pritisku i manirom prave rutinerke riješila pitanje pobjednice, a netom prije toga smo gledali jednu impresivnu utrku Mie Wild na 100m prepone gdje se još jednom pokazalo koliko nijanse u sportu znače. Janko Kišak je također imao bolje (srebrno) finale nego kvalifikacije 110m prepone s novim hrvatskim rekordom, a očekivanja je u potpunosti opravdala i prva medaljašica na atletskom natjecanju, Anna Ćurković. 

Osim medaljaša nikako nećemo zaboraviti na Franu Delongu (4. na 400m kao najmlađi član reprezentacije ovdje), Matka Belčića (6. na 2000m zapreke s novim U18 državnim rekordom) i Svena Franjkovića (9. na 3000m).

Hrvatska atletika natjecanje je završila kao visoko pozicionirana 5. na tablici medalja, navedenu poziciju dijelimo s Francuskom. 

Općenito

Također koristimo priliku za zahvalu aktualnoj misiji i delegaciji Hrvatskog olimpijskog odbora za ovo natjecanje koja se u svim segmentima pobrinula za ugodnu atmosferu, brigu, ali i tretmane kada je trebalo. 

Zato nas i posebno veseli kako ne samo u atletskom smislu već je u cijelom smislu Hrvatska ostvarila povijesni i nikad bolji nastup. Na sveukupnoj tablici medalja stoji 11. mjesto od njih navedenih 40.

Organizacijski je natjecanje bilo solidno i na nivou te uz jedine (standardne) poteškoće po pitanju smještaja i njegove infrastrukture, nije tajna da nakon ove priče treba prevladavati jedno veliko zadovoljstvo s postignutim uz želje da će isto biti i valorizirano.

Kapa do poda svima i ponovilo se nekom drugom prilikom, možda već iduće godine u Mariboru.