Bruno Di Giusto je imao vjerojatno najizazovniju svoju sezonu u svojoj deset(plus)ljetnoj karijeri. Otvaranje godine bilo je uspješno s odlaskom u seniorsku reprezentaciju Hrvatske da bi nedugo nakon toga se susreo i s ozbiljnijom ozljedom koja ga je prisilila na izbivanje s natjecanja na više mjeseci da bi ju uspješno sanirao i vratio se na kraju sezone.

Kako je sezonu počeo tako ju je i zaključio - uspješno! Možda ne rezultatski (što se po hladnom vremenu ionako nije moglo), ali zato je kada je u pitanju medalja jer stiže do svog prvog pojedinačnog zlata na 110m prepone! Pobjedničko vrijeme iznosilo je 16.03.

Ovime je Bruno ušao u onu "fun fact" rubriku gdje možemo spomenuti kako se radi o osobi koja je uspjela osvojiti naslov u preponaškoj disciplini, ali i hodačkoj (ranije, u kadetskom stažu) što je sigurno nešto s kim se malo tko može pohvaliti. I to ne na ovim prostorima, nego bitno, bitno šire!

Iz sezone u sezonu Omer Hasanbegović nas uvijek na nekim od natjecanjima ugodno iznenadi, a čini se da je u 2024. se odlučio za ovo natjecanje i 3000m zapreke gdje je iskoristio priliku, pružio pravu borbu i u završnici uspio pobijediti s novim osobnim rekordom 9:42,86!

Osim njega, ovdje je brončani bio Vedran Jurković, 10:20,11 također je njegovo najbolje ostvarenje. Time je Omer samo nadogradio svoj uspješan vikend jer je dan ranije bio srebrni na 3000m (9:17,63). Isplati se boriti.

U toj utrci je trčao i Jakov Lesjak, 9:36,15 je bilo za 4. mjesto da bi idući dan ponudio još bolju utrku i rekordnih 15:54,24 za isti plasman na 5000m.

Srećom, tek je junior tako da ga ova konkurencija tek zapravo čeka u godinama pred njima.

Jedna od naših najsvestranijih atletičarki nesumnjivo je Laura Matko koja to neumorno demonstrira iz vikenda u vikend.

Ovaj, kao što smo već i ranije zaključili, rezultatski (uglavnom) nije bio realan za velike iskorake kada su u pitanju sprintevi tako da je 58.29 na 400m dobar rezultat, a još bolji je plasman jer se radi o brončanoj poziciji.

Idući dan ju je dočekao dalj u poziciji kojoj se do sada nije našla - favorita. 

Slučajno ili ne, tražila se malo kroz to natjecanje (ovdje je već počelo i malo jače u prsa puhati), ali na kraju nas je lišila bilo kakve drame u posljednjoj seriji skočivši 5.68 i tako stigla do svog prvog skakačkog pojedinačnog zlata.

Ima Laura trkačka zlata, ali evo, dočekala je sada i jedno skakačko. S obzirom na to da i sama još uvijek ne razlučuje koje su joj discipline draže, onda isto možemo reći i za osvojenu medalju.

Kroz sve ovo vrijeme, naravno, velik obol ponovno je dala u štafetama, kako na 4x100 i 4x400m.

Ono što je zajedničko ova tri imena iz naslova je definitivno staž treniranja koji je dugačak i pravi je primjer svima da vrijedi biti strpljiv, trenirati se, natjecati i čekati svoje prilike. 

Apsolutno zaslužene pobjede i zlata, bravo!