I prethodnih godina je Vito uvijek pružao vrlo dobre nastupe upravo na ovom natjecanju, ali ovaj vikend je ipak bio nešto posebno.

Dobro se poklopilo što nije bilo ni kvalifikacija na 100m pa je Vito mogao prvo nastupiti na skoku u dalj da bi onda otišao na finale stotke.

Već prvi skok od 6.71m bio je dostatan za pobjedu, a još je kasnije poboljšao na 6.89. 

Finale 100m je zapravo bilo i najneizvjesnije, nije dobro krenuo, ali je uspio na polovici utrke dobiti ubrzanje koje je na kraju bilo idealno u smislu fotofiniša koji je presudio u njegovu korist!

Tako je 11.05 bilo zlatno vrijeme, identično koliko je trčao i Kašik, ali 5 tisućinki je na kraju razlika.

Štafeta 4x100m ponudila je nešto slično, samo što je Vito ovaj puta u turbo pogon 'prebacio' odmah na početku te na kraju stižemo do pobjede s 43.16! Nije mogao sam naravno, tu su svoj važan doprinos dali Karlo Miščančuk, Bruno Šešerko i Dominik Lubenjak.

Prvi dan je bio prohladan i kišan, a ništa bolje nije bilo ni drugi dan, ali to ga nije spriječilo u najboljem troskoku karijere!

Otvaranje je bilo 13.78 da bi iduća dva skoka se tražio i konačno pronašao u 4. seriji 14.50. Nije to bilo to, idući je bio 14.72 i onaj konačni najbolji bio je 14.86 u 6. seriji. Osobni rekord skoro za jedan metar, imao je to Vito davnih dana, ali trebalo je i dočekati pravi trenutak, a i osjećaj da nam svima pokaže da može puno i u ovoj disciplini.

Spektaklu na troskoku priključio se Dominik Lubenjak koji je već u prvoj seriji otvorio s osobnim rekordom 13.56 da bi u 3. seriji stigao novi, 13.80 i konačno najbolji 14.09 - prvi skok u karijeri preko 14m, ne i zadnji.

Tako su naša dva člana ovdje preuzela prve dvije pozicije i ovo je definitivno bila disciplina koja je ponudila najveći napredak od svih održanih u ova dva dana natjecanja. Spomenimo i još ranije medalju Lubenjaka na visu, 1.85m je vrijedilo bronce.

Nije Vito previše odmarao i ubrzo smo ga vidjeli na 200m gdje je jedini bio brži od 22 sekunde, 21.95 još jedno vrijeme dostatno pobjede. Nije ni Bruno Šešerko bio daleko, 23.05 je vrijedilo 4. mjesta.

Posljednja pobjeda koja je preostala je ona na 4x400m gdje ipak ovaj puta nije bilo nikakve drame, Niko Kožul, Šešerko, Nino Blažić i Vito bili su više nego jaka kombinacija za pobjedu s 3:22,99. Od početka do kraja autoritativno kako i treba trčati, a tu nam je nedaleko od medalje bio i Agram II (Matija Domjanić, Matej Perić, Lubenjak i Omer Hasanbegović) s 3:35,57.

Malo je reći da je ovo bio veleban kraj sezone za Kovačića, sezone koja je imala svojih uspona i padova, ali Vito je odlučio završiti ju s visokim 'C' i neka ga zadrži još malo dulje i za 2025. godinu.

Sve čestitke njemu i trenerici Lili Ćulibrk na puno toga dobroga i lijepoga ostvarenog kroz ova dva dana!