Općenito

Sportsko ili natjecateljsko hodanje, kao nedovoljno poznata atletska disciplina, često je podložno predrasudama kako izgleda „neprirodno“ pa postoji velik rizik ozljeda i kako je riječ o natjecanju za starije ili slabije sposobne atletičare. No podaci pružaju sasvim drugačiju sliku. Učestalost ozljeda 5 do 10 puta je manja nego kod trčanja, a najčešće ozljede su istegnuća mišića i tetiva, što ne predstavlja veći rizik dugotrajnije nesposobnosti treniranja. O ozbiljnosti sporta i vrhunskoj pripremljenosti hodača svjedoče „B“ norme za olimpijske igre (1:24:30 za muškarce i 1:38:00 za žene), mnogima nedostižne i u trčanju. U pogledu dobi, dovoljno je reći kako su zlatnu i srebrnu medalju u hodanju na 50 km u Pekingu osvojili mladići od 23 godine.

Hodanje u drugim zemljama

U zemljama s najvećom hodačkom tradicijom (Rusija, Italija, Španjolska, Portugal, Ukrajina, Poljska, Češka i Slovačka, Australija, Kina, Meksiko, Kolumbija, Ekvador, Irska i Njemačka) hodanje se trenira sustavno od mlade dobi te se djeca uključuju u trening hodanja u dobi između 10. i 14. godine, najčešće odabirom talentiranih klinaca u okviru atletskih škola. Hodačka natjecanja održavaju se u okviru juniorskih prvenstava Europe i svijeta, na Olimpijskim igrama mladih te na Svjetskim prvenstvima za mlađe juniore. Kako hodaju vrhunski mlađi juniori dovoljno govore rezultati prvaka svijeta prošle godine (21:45 na 5.000 metara kod djevojaka i 40:51 na 10.000 za dečke).

Hodanje u Hrvatskoj

Možemo biti zadovoljni što Hrvatski atletski savez posljednjih godina sve više podržava sportsko hodanje u mlađim kategorijama. Utrka u kategoriji mlađih juniorki za prvenstvo Hrvatske odžava se od 2009. godine, a prošle godine prvi puta su održane utrke hodanja na državnom prvenstvu i kupu Hrvatske za kadete. Vrlo je pohvalno što su klubovi već na prva natjecanja uputili znatan broj svojih mladih sportaša, iako nedostatak iskustva i ciljanih treninga za sada ima za posljedicu velik postotak diskvalifikacija zbog nepridržavanja pravila brzog hodanja.

Hodanje u Agramu

Nakon ljetne pauze (2011.) oformili smo skupinu od 10-tak hodača koji sustavno vježbaju hodanje u suradnji s Krešimirom i Vlastom Jurlin (višekratnom prvakinjom Hrvatske), koji pomažu našim mladim hodačima savladati prilično zahtjevnu tehniku pravilnog i brzog natjecateljskog hodanja. Iako naizgled jednostavno, hodanje velikim brzinama u okvirima pravila traži znatnu snagu, fleksibilnost i izdržljivost, koji se razvijaju višegodišnjim ciljanim treninzima.

Kroz povijest

Sportsko hodanje je atletska disciplina vrlo duge tradicije. Prvi puta uvršteno je na Olimpijske igre u Londonu 1908. godine, a neprekidno se održava na igrama od 1948. godine. Standardne discipline za muške natjecatelje su 20 i 50 km, što je nepromijenjeno od 1956. godine s iznimkom 1976. kad nije održano natjecanje na 50 km. Utrke u konkurenciji žena na 10 km uvrštene su na Olimpijske igre 1992. godine, a od 2000. godine održavaju se na distanci 20 km.

Pravila

Iako je hodanje svakodnevna prirodna ljudska aktivnost zdravih ljudi, a trčanje omiljena rekreacija milijuna ljudi, natjecateljsko sportsko hodanje je vrlo specifična atletska disciplina brzog kretanja uz poštovanje propisanih pravila. Ta su pravila imala određenu evoluciju, a od 1995. godine vrijedi postojeća definicija u okviru Pravila natjecanja IAAF-a, kao pravilo 230.1, koje glasi: 

Natjecateljsko brzo hodanje je napredovanje korakom na način da hodač ima kontakt s podlogom tako da se ne događa (ljudskom oku) vidljiv gubitak kontakta. Prednja noga mora biti isrpružena (tj. ne savinuta u koljenu) od trenutka prvog kontakta s podlogom do vertikalne pozicije noge.

Popularnost

Postizanje velikih brzina uz poštovanje pravila zahtjeva vrlo veliku snagu, eksplozivnost, brzinu i izuzetnu izdržljivost, koncentraciju i snagu volje s obzirom na trajanje natjecanja. S obzirom na navedeno, sport nije široko popularan kao natjecateljski sport i u krugu elitnih natjecatelja ima razmjerno mali broj vrhunskih sportaša sposobnih sudjelovati na svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama. Dakle postoji određeni „elitizam“ u ovoj disciplini, što oslikavaju norme za velika natejcanja postavljene razmjerno vrlo visoko, zbog nemogućnosti pravilnog suđenja u slučaju vrlo velikog broja sudionika jedne utrke, a uslijed velike zahtjevnosti nije praksa održavanja kvalifikacijskih utrka u okviru pojedinih natjecanja.

Pored toga, sportsko hodanje je u pojedinim zemljama popularan način rekreativnog i sportsko/zdravstvenog kretanja znatno sporijim tempom od vrhunskog natjecateljskog sporta.

Dođite hodati!

Redovitim treniranjem ostvaren je zamjetan napredak u tehnici pa je na stadionu natjecateljsko hodanje zauzelo ravnopravno mjesto zajedno s ostalim atletskim disciplinama, a kad se zaputimo na trening na Jarun nitko se posebno ne čudi nego često sa zanimanjem poprati naše hodače, a dogodila su se i prva prestizanja sporijih „joggera“.

Nadamo se da će se i dalje dio naših mladih atletičara posvetiti ciljanom treningu hodanja, koje je pogodno i kao dodatni trening atletičarima koji treniraju druge discipline, u svrhu ciljanog razvoja snage, izdržljivosti i fleksibilnosti ili kao zamjenska aktivnost u slučaju ozljeda.