"Zašto trčim? I ja se to često pitam, posebno na teškim treninzima kada hvatam dah između dviju teških dionica ili na tempo dužinama. Puno odgovora mi tada prođe kroz glavu, a svi se svedu na isto: sport je dio mene i ne mogu zamisliti život bez njega.

Trening je vrijeme u kojem uživam i u kojem mogu biti samo ja. Tada nisam ničija mama, supruga, zaposlenica, kuharica, peglačica rublja... Tada sam samo ja, sportašica, trkačica, osoba koja pomiče svoje granice. To mi je jako dragocjeno vrijeme i uvijek ću naći vrijeme za trening.

Trčanjem se ne bavim dugo i dugo vremena sam mislila da je užasno teško i zahtjevno te da su mi druge stvari išle puno lakše i uz manje truda, ali tek sad sam shvatila da je trčanje zapravo objektivno i egzaktno, baš kako i volim.

Ne oslanja se na moj osjećaj da mi nešto ide dobro ili ne ide. Minute i sekunde sve kažu. Nisam osoba koja se voli pismeno izražavati, puno više volim brojeve, ali kada nas je trenerica zamolila da napišemo nešto o svojim motivima i odnosu prema trčanju, nije bilo dvojbe da ću to i učiniti jer je ona osoba koja mi je pomogla ostvariti najveće i nezamislive uspjehe u trčanju i na svakom treningu me gura izvan zone komfora.

Ona je i osoba koja mi je pomogla da napokon zavolim trčanje. Najviše vjeruje u mene čak i kad ja sumnjam. Gradi me kao trkača i znam da sam u najboljim rukama. Volim trčanje i osjećaj slobode koji mi daje, vrijeme u kojem si sam sa svojim mislima, vrijeme opuštanja i jednostavnog postojanja.

Trčanje je puno brojki i očekivanja, puno znoja, muke, suza ali i neopisive sreće. Kroz trčanje sam upoznala i puno dragih ljudi koji imaju želje i ciljeve kao ja. Koji uživaju u trčanju i koji me potiču da dam sve od sebe.

S njima dijelim lijepe, ali i one teže trenutke treninga. Jedni drugima smo podrška i zajedno pokušavamo odraditi dobar trening i pritom se zabaviti. Zato se i vraćamo. Pripreme za utrku traže puno vremena, odricanja, kompromisa, planiranja. Tisuće pretrčanih kilometara, korak po korak, kilometar po kilometar.

Svaki korak izgrađuje jaču i otporniju osobu. Ne samo u trčanju, nego u svakodnevnom životu. Svaki trening je drukčiji, neki grade samopouzdanje, nakon njih sam sretna i vjerujem da mogu sve, neki me potpuno obeshrabre. No uvijek se vratim jer nisam gotova, još me čeka puno posla.

U trčanju nema prečica ni obilaznog puta. Moraš biti strpljiv i dosljedan, trening po trening, tjedan po tjedan, kilometar po kilometar. Pa opet sve ispočetka. I ispočetka. I rezultat neće izostati.

Možda se neće ostvariti u obliku željenog rezultata na utrci, ali to te ne treba obeshrabriti, pravi rezultat je ono što izgradiš tijekom tog procesa. Teško je opisati što sve proživim na nekoj utrci. Od uzbuđenja i nervoze danima prije starta utrke do sreće na startu, krize koja te tjera da prokopaš duboko u sebe i nađeš snage za nastaviti dalje te ponosa dok prelaziš ciljnu ravninu.

Cijeli mali život u jednoj utrci! To se s ni s čim ne može mjeriti. I naravno da ćeš to željeti što prije ponoviti. Evo, zato trčim. Trčim jer mogu i ne želim prestati :)"