"Školi trčanja za odrasle AK Agram priključila sam se na poticaj prijateljice Petre Kulić, hiperaktivne profi trkačice, dugoprugašice, pune vedrine i trkačke radosti, velikodušne u poticajima i savjetima, a nakon kavice razgovora o aktivnom bavljenju sportom, u pauzi, u kafiću firme u kojoj radimo.

Bilo je to ljeto 2021. kada mi je opisala svoje vikend aktivnosti, koje u svom sažetku glase: ofarbala sam stan, otrčala sam dionicu Maksimir – robna kuća Ikea i natrag, pripremila objede, izradila naručene torte… Sva puna vedrine i nekih hiperaktivnih planova za daljnje treninge. Pitala sam se što to ima tako privlačno u trčanju koje tako pokreće Petru, u sportu koji toliko iscrpljuje, u kojim moraš pobijediti sebe (glavu i tijelo), a biti tako ispunjen i otvoren dodatnim životnim aktivnostima u radosti života?!

Ova kavica je bila prekretnica i pokretač da počnem trčati. Uz podršku i bodrenje moje drage Petre ali i mog muža, svoje prve trkačke korake u dobi od 50. godina napravila sam po Savskom nasipu (usporedbe radi zadnji put sam trčala u osnovnoj školi) bilo je teško, ali pomisao na Petru da će me sutra pitati: iiii kako je bilo na trčanju? Ustrajala sam, a trčanje mi se „uvuklo pod kožu“ vani na svježem zraku, s vjetrom u kosi, promatrajući smjenjivanje godišnjih doba kroz godinu.

U listopadu 2022. godine, naravno na poticaj moje drage prijateljice da učinim korak više, javila sam se trenerici Ivoni Jurišić u AK Agram (Petrinoj individualnoj trenerici), koja vodi Školu trčanja za odrasle i dogovorila termin treninga u kojoj školi sam i danas.

Prvi susret s trenericom Ivonom, SRC Mladost na Jarunu, atletskom stazom, članovima škole (većeg godišnjeg raspona: od studenata do umirovljenika) bio mi je vrlo ozbiljan a ujedno i prijateljski, svi dobrohotni, isključeni iz svoje svakodnevice i fokusirani na trčanje i probijanju svojih granica, jedna vrlo radišna atmosfera kakva je i naša trenerica, unatoč svojoj mladosti.

Upoznala sam novi svijet sporta, divnih ljudi, otvorenih u prijateljskim trkačkim savjetima i bodrenjima, kao da se svi nadograđujemo u našim osobnostima u odnosima jedni s drugima, pravo prijateljsko okruženje, a povrh svega naša trenerica Ivona, djevojka koja tako profesionalno obavlja svoju trenersku profesiju, s pojedinačnim pristupom svakom trkaču iz kojeg izvuče njegov maksimum, uvijek traži više, ruši barijere "ne mogu" i tako nam pokazuje kako granica nema u redovitosti treninga i "nesvjesnosti" naših potencijala.

Ovom prigodom želim zahvaliti mojoj/našoj trenerici Ivoni na svakom uloženom trudu, u pojedinačno osmišljavanju naših treninga, a nadasve trenersko/prijateljskom odnosu, kao i svim divnim ljudima, prijateljima, koje sam upoznala i s kojima dijelim 'muku' i radost treninga, natjecanja i konačno rezultatima koji nas nose u nove izazove trčanja."