U ovom trenu (članku) nećemo se baviti preporukama tj. odlukama (a i samim upitnim legitimitetom) Nacionalnog stožera civilne zaštite već poštovati iste, ali možemo se ukratko osvrnuti na ono glavno u ovom trenu, a to je odluka vladajućih tijela kojom se u prvoj (od tri) mjera za pokretanje djelatnosti spominje i sport konkretnije:

"...omogućuju se treninzi športašica i športaša I. i II. kategorije u pojedinačnim športovima te seniorskim športskim ekipama koje nastupaju u najvišem stupnju natjecanja."

I tu je već nastao jasan problem u kojem se dala prednost npr. nekom sportašu nekog sporta najvišeg stupnja natjecanja  (dakle dovoljno da je 1. liga) koji možda do sada terena ni igre vidio nije što je jer očigledno pritom ne posjeduje tražene kvalitete za isto. 

Ne treba ići u imenovanja niti je ideja ove kritike diskriminirati nekoga, ali realno se navedeno napravilo pojedinačnim sportovima (iako atletika sama po sebi zapravo nije isključivo pojedinačnog karaktera te bi se ne bude li ubrzo promjena mogli i mi u budućnosti koristiti drugačijim tumačenjima) onog trena kada se u ovu podebljanu formulaciju nije uvrstilo ono što bi donijelo kakvu-takvu ravnopravnost, a to su i sportaši III. kategorije (barem).

Jer prema klasifikaciji HOO-a i oni spadaju u kategoriju "vrhunskih" te kao takvi zaslužuju legalizaciju jer među njima uistinu ima puno takvih sportaša, i tu ne mislimo samo na naš sport. 

Srećom, s mjerama se tek počelo i zaista se nadamo kako će se čim prije u vremenu pred nama donijeti potrebne korekcije kako bi se omogućilo ravnomjernije funkcioniranje sportova. U ovom trenu, to nije tako.