Zadovoljstvo nakon ovog natjecanja još je i veće nakon što se Hrvatska vraća kući s jednom medaljom. Ona je brončanog sjaja, a za nju je zaslužan Dominik Škorjanc na 400m prepone.

Bila je to pomalo čudna finalna utrka gdje su na kraju svi djelovali pomalo umorno (što jasno sugerira činjenica da se brže trčalo u ranijim fazama utrke, iako naravno da ovaj "umorno" treba shvatiti uvjetno rečeno), ali Škorjanc je iz prepone u preponu djelovao sve bolje i kulminiralo je to u posljednjih 100m gdje je na kraju imao fantastično ubrzanje za prolazak cilja kao trećeplasirani s vremenom 51.78.

Ima on i bržih utrka od ove, ali ovo je finale i na kraju se pamti ono najvažnije i naljepše, a to je odličje koje je zaslužio s hrabrim 'finišem' na kraju te iskoristio veliku priliku koja se ukazala.

Da slika naše reprezentativne atletike izgleda još ljepše (posebno u ovoj disciplini) pobrinuo se pobjednik svoje polufinalne skupine, Stjepan Jan Cik. Tako smo u finalu imali čak dva predstavnika, a on je u njemu zauzeo 7. mjesto. Šteta za njega da u ovoj utrci nije bilo inspiracije koju smo vidjeli u polufinalu, ali finale je bez daljnjeg ostvarenje kojim može biti zadovoljan.

Pobjedu je prema očekivanjima prisvojio favorit Berke Akcam iz Turske, 50.70 je bilo njegovo zlatno vrijeme.

U svakom slučaju, čestitamo Dominiku, treneru Saši Šešumu, obitelji, klubu AK Slavonija Žito-Osijek i svima koji su sudjelovali u osvajanju bronce!

Bude li sve u redu (a nema razloga da ne bude), možda bi se neke nove lijepe priče u ovoj disciplini mogle pisati za mjesec dana iz Nairobija i Kenije gdje se održava Svjetsko U20 prvenstvo...