Ostalo

Katalinićev oproštaj od Vitasovića: "Entuzijast bez premca, živio je atletiku 24h dnevno"

Milan Vitasović (1952. - 2016.) Foto: AK Agram Milan Vitasović (1952. - 2016.)

Izbornik hrvatske reprezentacije i trener, Mladen Katalinić, sa žaljenjem se osvrnuo na odlazak svog trenerskog kolege iz PuleMilana Vitasovića

Nešto prije 19 sati na mobitelu vidio sam da mi stiže telefonski poziv predsjednika AK Istre Pula, Marija Bratulića i na tren sam zastao sa osjećajem da stiže loša vijest. S velikom tugom rekao mi je kako je Vitas (tako smo ga zvali) otišao...

Još ranije, krajem lipnja, razgovarao sam s Vitasom jer je trebao biti vođa puta na mlađejuniorskom Prvenstvu Balkana. Tada se požalio se na svoje zdravstvene poteškoće i informacija koja se pojavila nekoliko dana nakon pretraga bila je zabrinjavajuća. 

Razgovarali smo oko mogućih rješenja, a nakon pregleda u Zagrebu bio je optimističan, šaljiv i vedar te smo naš posljednji razgovor vodili oko planova vezanih za Balkansko prvenstvo u krosu. Tada smo zadnji puta razgovarali. Kasnije sam ga zvao iz Rio De Janeira, ali nisam ga uspio dobiti. Kasnije mi je Mario rekao kako se više nije javljao na mobitel...

Milan Vitasović bio je čovjek ogromne energije. Većina trenera se s vremenom 'umori i potroši', ali kod njega vrijeme kao da je radilo u suprotnom smjeru. Entuzijast bez premca živio je atletiku 24 sata dnevno.

Obožavao je svoje atletičare i atletičarke. Imao je velike planove za njih. Iako je u svojoj trenerskoj karijeri trenirao svjetske klase, mislim da je upravo sada stvorio najbolju generaciju u smislu potencijala za velike atletske rezultate.

Svoju vehementnost prenosio je na natjecatelje motiviravši ih za inspirativne nastupe. Strast i posvećenost bili su osnova njegove sjajne trenerske karijere. Ne sjećam se njegovih utrka, ali svjedoci kažu da je takav bio i kao trkač.

Na kraju, silna energija i 'nemirni' duh koju je imao nije bila za kompromise. Zato je i bio toliko uspješan.

Obilježio je pulsku atletiku i ostavio ogroman trag u hrvatskoj atletici i mišljenja sam da je njegov odlazak nenadoknadiv.

Uz misli na Vitasa, ne mogu pobjeći od riječi iz refrena jedne popularne pjesme – ''Godinu po godinu, sve nas manje ima tu…''

Izražavam sućut obitelji, atletičarkama i atletičarima, te klubu i prijateljima. Poštovani kolega, počivaj u miru.

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

Log in or create an account

fb iconLog in with Facebook