Ostalo

Iza nas je srpanj 2015: Mjesec prepun međunarodnih događanja za Agram i hrvatsku atletiku (VIDEO)

Logo kluba Foto: AK Agram Logo kluba

Ulaskom u 8. mjesec i završetkom EYOF-a zaokružili smo jedan serijal velikih međunarodnih natjecanja predviđen za različite dobne kategorije. Ukratko ćemo se prisjetiti nastupa svih naših članova i članica (uz jedan tablični prikaz na kraju članka), ali i ostalih hrvatskih atletičara i atletičarki.

Univerzijada i EP do 23 godine

Prvi puta nakon 2009. godine na 27. izdanju Univerzijade u (južno)korejskom Gwangju (8-12. srpnja) imali smo predstavnika u liku Brune Erenta, a ujedno je to bio i prvi povijesni hodački nastup na ovom natjecanju. Vidjeli smo kako je konkurencija bila zaista jaka i kad se tome pridoda konfiguracija staze uz očekivane neugodne vremenske uvjete, možemo reći kako Bruno zaista nije imao jednostavan zadatak.

Odhodao je 1:41:45 što i prema vlastitom priznanju nije bio njegov najbolji nastup, ali pozitivna strana priče je što je nakon nedavnog nastupa na Europskom hodačkom kupu ponovno osjetio kako se hoda diljem svijeta (ili Europe) što je dragocjeno iskustvo koje se ne može dobiti u svakoj utrci.

Usporedno s Univerzijadom od 9 do 12. srpnja Tallinn i Estonija ugostili su najbolje mlađe seniore i seniorke na Europskom prvenstvu do 23 godine. Demir Kolarević bio je jedini Agramer tamo i u jednom korektnom nastupu je s hicem od 17.36 u kvalifikacijama zauzeo 18. mjesto i nastavio kontinuitet velikih natjecanja. Općenito je ostao dojam kako smo do sada gledali uzbudljivija i bolja prvenstva ove kategorije prijašnjih godina i pritom ne mislimo podcjenit domaćina ili natjecatelje.

Europsko juniorsko i Svjetsko mlađejuniorsko prvenstvo

Na dvije strane svijeta i u dvije vremenske zone pratili smo Hrvoja Čukmana i Doru Filipović na Svjetskom mlađejuniorskom prvenstvu u Kolumbiji (Cali) dok su u Švedskoj (Eskilstuna) na Europskom juniorskom prvenstvu nastupali Mateo Kovačić, Anamarija Petters i Arijan Islami.

Potonji je kao i svi mi zasigurno imao veća očekivanja od svog nastupa u disku gdje naprosto nije bio njegov dan, s hicem od 50.89 pripalo mu je sveukupno 24. mjesto. No u svijetu bacanja događa se i najboljima i naravno da se moglo dogoditi našem Arijanu. Možda malo zvuči kao fraza koja se godinama vrti, ali kvalifikacije i rezultati zaista govore za sebe, u kojoj god dobnoj kategoriji gledali (mislimo i na seniorsku), uvijek bude iznenađenja. Ugodnih i neugodnih, kako za koga.

Anamarija je '5 do 12' ispunila normu za ovo natjecanje i ispostavilo se da je i to već samo po sebi bio vrlo dobar uspjeh jer nije puno atletičarki uspjelo u tome. Svjedoči tomu činjenica da smo imali kvalifikacije u kojima se odmah prolazilo u finale čime su joj šanse ipak bile znatno manje nego što bi bilo da se trčalo polufinale. Naime, s istrčanih kvalifikacijskih 2:11,16 osvojila je 17. mjesto. Nastup na razini ovosezonskih najboljih rezultata i potvrda konstantnosti, jedino za čime može žaliti je prilika koju je ovdje imala, a to je odlična konkurencija i prilika da te 'povuče' za što boljim rezultatom što joj je ove godine u Hrvatskoj ipak nedostajalo.

Mateo je imao jedan siguran nastup u kvalifikacijama gdje je već sigurno u mislima polako bio i u polufinalu koje je na kraju ispalo nesretno za njega s obzirom na to da mu je za 4 stotinke pobjeglo finale (istrčao je 47.52). Ipak, nakon posljednja dva velika međunarodna nastupa (Svjetsko mlađejuniorsko i starijejuniorsko prvenstvo zadnje dvije godine) možemo biti zadovoljni što je probijena barijera kvalifikacija i nadamo se da će mu to za iduća velika natjecanja biti prednost u smislu psihološke pripreme za utrke.

Slična priča je kod Hrvoja, iako u njegovu priču treba nadodati kako je njegov fond iskustva na priredbama kao što je Svjetsko mlađejuniorsko prvenstvo manji nego Mateov. Suvereno je prošao kroz kvalifikacije i s 5. vremenom dočekao polufinalnu utrku gdje je sve išlo po planu do zadnjih 10 metara kada je ostao bez željenog plasmana, a vremenski 52.33 nije bilo dovoljno za prolaz u finale. Idući put će biti lakše, i bolje, ne sumnjamo.

Pisali smo i ranije, Dora je ovu sezonu započela nešto kasnije i zato joj je trebalo malo duže vremena da uhvati formu, a dobri nastupi u Caliju u dvije utrke (kvalifikacije pa polufinale) na 400m nama nisu bile iznenađenje. Poučena prošlogodišnjim nesretnim ispadanjem (diskvalifikacija radi gaženja linije) vjerovali smo kako se to neće ponoviti, a vremenski se popravljala, prvo 55.77 za prolaz u polufinale, a tamo nije uspjela uć u finale, ali je završila nastup s još bržih 55.68.

Europsko prvenstvo gluhih i Europski olimpijski festival mladih

U čekanju Europskog olimpijskog festivala mladih pratili smo Lauru Štefanac na natjecanju koje nije usko vezano za ovo područje, ali bila bi šteta i grijeh ga zanemariti. Ponovno je nastupala u kategoriji gluhih osoba, a nakon prošlogodišnjeg Europskog juniorskog prvenstva zadatak je bio znatno teži jer je ovo bilo Europsko seniorsko prvenstvo.

Plasmani u bacanju kugle i diska su bili zadovoljavajući (5. mjesto) vrijedni optimizma za disciplinu bacanja koplje gdje je postojala šansa za medaljom. Nije propustila iskoristiti to, u jednom od svojih najboljih nastupa je s 41.44 zasluženo stigla do brončane medalje i nesumnjivo najvećeg uspjeha u karijeri!

Zaključak ove jedne sveukupno gledajući lijepe priče dodatno su uljepšali naši 'EYOFovci' Bruno Penezić, Sven Cepuš i Nikola Klarić.

Potonji je usporedno s prošlim izdanjem zaista imao puno teži zadatak jer su se ovaj puta održale i kvalifikacije gdje je istrčao 4:14,01 što ove godine nije bilo dovoljno za prolaz dalje (16. mjesto). No bio je to nastup na razini ovosezonskih njegovih utrka i ne zaboravimo pritom da se radi još uvijek o kadetu koji ima vrlo dobar rezultat u ovoj disciplini za svoje 2000. godište i najmlađi je naš "internacionalac". Spominjali smo i ranije kako je ovo natjecanje specifično jer obuhvaća prvu godinu mlađejuniorskog staža i zadnju kadetskog staža. Mogli bi reći "U17" kategorija.

O Bruni i Svenu smo puno toga već napisali, obojica su bili odlični s novim osobnim rekordima u finalima. Veseli nas što njihova uloga na ovom natjecanju nije bila "turistička ili promatračka", već su bili zaista aktivni sudionici natjecanja.

Bruno je oduševio na početku i na kraju. U prvoj, kvalifikacijskoj utrci na 100m je istrčao svoju prvu utrku u životu ispod 11 sekundi i to u potpuno regularnim uvjetima, vjetar je izmjeren točno 0,0. Semafor je pokazao 10.99 što je za njegovu dob zaista jedan vrhunski rezultat. Finale je bilo malo slabije (11.10), ali ništa što bi pokvarilo dobar dojam.

Nije bilo vremena za odmor, treći dan uslijedila je treća utrka u kvalifikacijama na 200m gdje se vjetar u potpunosti okrenuo protiv natjecatelja što je i rezultiralo slabijim rezultatima. Među njima je bilo Penezićevih 22.91 koje je vremenski vrijedilo prolaza u finale kao osmoplasirani. Ispostavilo se na kraju kako je trebalo trčati ispod 23 sekunde za prolaz dalje.

Finale je bila posebna priča, očito je taj jedan dan odmora došao u pravo vrijeme jer se od jednog zamora materijala u kvalifikacijama finale pretvorilo i u borbu za medalju, barem u prvom dijelu utrke. Na kraju je to bilo 22.18, značajno poboljšanje osobnog rekorda i "točka na i" njegovog nastupa ovdje koji je cjelokupno gledajući bio sve samo ne razočaravajuć. I zanimljivo, jedini je od ovog naših međunarodnih deset (ne računamo li Lauru Štefanac) s nastupom u dvije discipline.

Sven je u kvalifikacijama dodatno popravio svojih 400m s 49.15 i tako zasluženo otišao prema finalu gdje je bio neznatno sporiji, u cilj je ušao s 49.32. Kasnije mu je bilo žao radi toga što je malo prekasno krenuo s ubrzanjem, ali to je čar ove discipline i dogodilo se svakome, kako ne bi i njemu. Pritom ćemo ponoviti, istrčanih 49.32 ponovno je jedan sjajan rezultat za ovog momka koji se tek nešto ozbiljnije ovim sportom i ovim disciplinama bavi tek od ove godine. 

Dojam nakon ovog EYOF-a je kako se radilo o boljem i praćenijem natjecanju naspram onog prije 2 godine u Utrechtu u što se možete uvjeriti i sami uhvatite li se usporedba u nekim disciplinama. Zasluge tu svakako treba pripisati HOO-u i HAS-u što je išao i veći broj atletičara i atletičarki što na kraju nije bilo bez veze s obzirom da je atletika završila i kao najuspješniji sport ovdje.

Pozitivna ocjena na kraju svega

Marino Bloudek (Slatina) kao zlatni na 800m i brončani kopljaš Bartul Zemunik (ASK Split)su se pobrinuli za taj dio statistike i zaslužili jednaku pohvalu koje smo kroz ovaj mjesec neprestano upućivali našim članovima i članicama, iako smo se zaista pritom podosta trudili da podršku imaju i svi atletičari diljem Hrvatske.

Uz spomenuti dvojac, moramo na kraju od članova ostalih klubova ponovno istaknuti Filipa Mihaljevića (ASK Split) koji je pokazao pravo srce pobjednika i osvojio mlađeseniorski naslov prvaka Europe. Nekako simbolično i lijepo taj triplet medalja s ovih međunarodnih natjecanja 'zaokružili' su bacači iz Dinamo-Zrinjevca, Martin Marković kao srebrni u bacanju diska i Matija Gregurić s broncom u bacanju kladiva. 

Pritom nećemo sad nabrajati ostale (tekst je već i dovoljno dugačak), ali cjelokupan dojam koji su ostavili svi hrvatski atletičari i atletičarke je u najmanju ruku vrlo dobar, a možemo reći i odličan. Spomenuli smo medalje, one nisu izostale, ali uz to je bilo jako puno postignutih ulazaka u finale, statističar Hrvatskog atletskog saveza bi ovaj podatak sigurno bolje znao od nas, ali ne sjećamo se kada je zadnji put bilo tako.

I to je dobro, to može biti put i vodilja za dalje, nove i uspješne nastupe u budućnosti. Koliko god bili nacija koja načelno (i nažalost) samo broji medalje, pa i medijski putem, moramo se barem ponekad izvući iz te loše usvojene navike, u čemu se uvijek trudimo i nadamo se, barem malo uspijevamo.

Čestitamo svima na ostvarenom u ovih mjesec dana, počevši od izborenog nastupa na jednom od spomenutih natjecanja! U ovom mjesecu se sada okrećemo seniorima i seniorkama, "Ptičje gnijezdo" u Pekingu čeka najbolje svjetske atletičare i atletičarke, a među njima se svakako ubraja i Hrvatska.

Tablični prikaz za 7. mjesec međunarodnih natjecanja

Univerzijada
20km hodanje Bruno Erent 1991. finale 1:41:45/23. mjesto 09.07.
Europsko prvenstvo do 23 godine (1993. - 1995.)
Kugla Demir Kolarević 1995.  kval.  17.36/18. mjesto  12.07. 
Europsko prvenstvo za juniore i juniorke       
 400m  Mateo Kovačić  1996.   kval.  48.25/15. mjesto  16.07.
poluf. 47.52/9. mjesto  17.07.
 800m Anamarija Petters 1996.  kval.  2:11,16/17. mjesto  16.07.
 Disk (1.75kg) Arijan Islami  1997.  kval.  50.89/24. mjesto  18.07.
Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore i juniorke      
400m prepone (0,84m) Hrvoje Čukman 1998. kval. 52.03/5. mjesto 15.07.
poluf. 52.33/9. mjesto 16.07.
400m Dora Filipović 1998. kval. 55.77/20. mjesto 15.07.
poluf. 55.68/16. mjesto 16.07.
Europski olimpijski festival mladih
100m Bruno Penezić 1999. kval. 10.99/3. mjesto 27.07.
finale 11.10/7. mjesto 28.07.
200m kval. 22.91/8. mjesto 29.07.
finale 22.18/6. mjesto 31.07.
400m Sven Cepuš 1999. kval. 49.15/4. mjesto 29.07.
finale 49.32/5. mjesto 31.07.
1500m Nikola Klarić 2000. kval. 4:14,01/16. mjesto 27.07.
Europsko prvenstvo gluhih
Disk Laura Štefanac 1998. finale 36.62/5. mjesto 20.05
Kugla 11.79/5. mjesto 24.05
Koplje 41.45/3. mjesto 25.05
Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

Log in or create an account

fb iconLog in with Facebook