Međunarodna natjecanja

VIDEO OPROŠTAJA KOJI TO NIJE BIO: Neponovljivi BOLT ozljedom otišao u povijest (koju je i sam stvarao)

Usain Bolt Foto: Getty images Usain Bolt

Jedno od čudnijih Svjetskih seniorskih prvenstava kojem svjedočimo donijelo je još jedan trenutak koji će većinom izazvati 'miks' različitih osjećaja kod svakog simpatizera ili obožavatelja atletike, a posebice lika i djela Usaina Bolta koji će ostati upamćen za sva vremena.

Rečenica "voljeli ga ili ne" upitno je može li se uopće koristiti u njegovom kontekstu s obzirom na to kako su ovi "ili ne" vjerojatno u manjini, ali i takvi neće zasigurno moći sporiti uspjehe koje je ovaj legendarni Jamajčanin postigao.

U neke posebne statistike u ovom članku nećemo ulaziti jer one su već opjevane i lako provjerljive-istaknute na internetu. Možemo ukratko sumirati kako je na svim velikim natjecanjima na kojima je nastupao (Olimpijske igre, Svjetska [juniorska i mlađejuniorska] prvenstva, Commonwealth, SP u štafetama...) osvojio 29 medalja, od čega su čak 23 zlatne, 5 srebrnih i ova najaktualnija, brončana.

Sudeći prema razvoju događaja u štafeti 4x100m - njegova 30. medalja nije bila upitna, ali onda se dogodilo nešto što zapravo rjeđe viđamo u finalima štafetnih utrka, a onda još da se to upravo dogodi Boltu. No ozljeda mišića stražnje lože evidentan je dokaz kako je i on bio "samo čovjek".

Londonsko izdanje Svjetskog prvenstva za sada je više ponudilo pomalo neuobičajenih i kontroverznih (o tome nešto više nekom drugom prilikom) trenutaka, a očito je tako moralo biti i u ovoj 4x100m štafeti.

Već prije nekoliko godina Usain Bolt označio je 2016. ili 2017. godinu kao trenutak kada će se oprostiti. Do samog kraja je ostao pri izrečenom i nedugo zatim se odlučio za London i sadašnju 2017. godinu.

Bacimo li se malo u rubriku "generalstva poslije bitke" jasno je da se nameću neka od pitanje je li se taj odlazak trebao dogoditi godinu ranije u Rio De Janeiru jer na ovo izdanje Svjetskog prvenstva je došao ne baš spreman što je i u više navrata sam priznao odnosno isticao. Čak nije ni nastupao na svojih omiljenih 200m, iako, nastavimo li u kontekstu "što bi bilo kad bi bilo", možda ostaje pitanje bi li mu bilo pametnije napraviti suprotno s obzirom na konkurenciju. I čak da zaključimo u tom tonu, je li na kraju bilo baš potrebe za trčanjem u kvalifikacijama 4x100m...

U međuvremenu kolege iz reprezentacije su nakon ove utrke 'udarili' po organizatorima da se štafeta predugo čekala i da su se mnogi 'ohladili' čekajući, a među njima i sam Bolt. Svakako da sama ozljeda ovakvog tipa prije svega ide u kategoriju nesretnog spleta okolnosti, ali u njegovom slučaju možda čak i je još jedan od argumenata za slabiju spremnost koja je kod njega bila prisutna ovdje na natjecanju koje se trči po nešto hladnijim vremenskim uvjetima nego što je to slučaj za ovo doba.

Bilo kako bilo, sve veća prisutnost ozljeda u treninzima i nedostatak motivacije pokazuju kako je Bolt (već i ranije) donio pravu odluku u smislu odlaska na vrhunskoj razini i svakako da bronca u tom smislu (koliko god se neki trudili rezultat 9.95 prikazati 'sporim') ide u prilog tome, a jedan antiklimatičan kraj karijere u utrci na 4x100m sigurno će dati jedan argument više onima koji tvrde kako je njegovo povlačenje privremeno i kako će se s obzirom na godine (30) u nekom trenutku ponovno reaktivirati.

No to uvijek jedino ostaje njemu na odluku, kroz karijeru je neosporivo povlačio niz pametnih poteza i držao do svojih izjava, a za istaknuti je kako se u ovom trenu radi o sportašu bez 'mrlje' poput doping-slučaja. Znakovito ili ne, njegovo ime se u tom kontekstu do sad čak nije spominjalo ni u nekim medijskim špekulacijama i javnim kvazi-pričama.

Naravno, što će se tu dalje događati zaista nije za predviđanje (treba li reći npr. Carl Lewis?) i uvijek će vjerojatno biti prisutna teza o zaštićenosti, povlaštenosti i itd., ali nije ovo trenutak za bavit se teorijama zavjera, prepuštamo to nekome drugome... Prema sadašnjim važećim podacima Bolt odlazi u atletsku mirovinu kao jedan istinski i "čisti" velikan sprinta i najprepoznatljivije lice atletike koje će, vratimo se na početak članka, voljeli ga ili ne, definitivno nedostajati. 

Što se tiče 'gorkog okusa' koji mnogima ostaje nakon završne utrke, prigodna slika i poruka svima je slika ispod.

*Stavovi i razmišljanja izneseni u članku su osobne naravi autora i ne odražavaju nužno stav Atletskog kluba Agram.

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)