Naš klub

Povijest kluba

2007.

2007. godina : Početak

Općenito

Klub je osnovan 12.10.2007, osnovali su ga Ljiljana Ćulibrk, Kristina Perica i Ida Pavlić. Najbolji odgovor na pitanje zašto je uopće osnovan "Atletski klub Agram" najbolje govori druga rečenica iz teksta "O nama" koja kaže : "Skupina atletskih entuzijasta i atletičara došla je na ideju stvaranja kluba koji će ponuditi djeci, mladeži i svima koji se žele baviti sportom nešto novo, bolje i drugačije."

Gledajući iz današnje perspektive vjerujemo kako smo i uspjeli u tome. Na samom kraju godine naš klub je primljen u članstvo Hrvatskog atletskog saveza i Zagrebačkog atletskog saveza.

2008.

2008. godina : Važno je zvati se Romana

Domaća pojedinačna natjecanja

Prepreka za nastup naših atletičara u novoosnovanom klubu više nije bilo i samo se čekao prvi službeni nastup našeg kluba. U kalendaru natjecanja iz 2008. godine prvo natjecanje bilo je Dvoransko prvenstvo Hrvatske za kadete, kadetkinje te mlađe kadete i kadetkinje (26.1), a tamo smo imali jednog predstavnika odnosno predstavnicu.

Nakon pet godina i dalje je bitan dio našeg kluba, a njezino ime je Romana Tea Kirinić. Upravo je"djevojka s dva imena" ubilježila prvi služben nastup u dresu našeg kluba, ali nije sve ostalo samo na tome s obzirom na to kako je osvojila jednu zlatnu i srebrnu medalju!

Zlato je osvojila na 60m (7.96), a ne bi ste sigurno pogodili iz prvog pokušaja kako je druga medalja osvojena na skoku u dalj (5.40). Bila je to samo najava jedne nevjerojatno dominantne sezone, rijetko viđene (možda čak i neviđene) na ovim prostorima. Naime, Romana je osvojila čak 9 zlatnih i 5 srebrnih medalja (!), a govorimo samo o pojedinačnim nastupima!

Kao kadetkinja sukladno propozicijama nije imala pravo nastupa u seniorskoj konkurenciji, ali zato je uvijek bila redovit član mlađih štafeta gdje se također naosvajala pregršt medalja. Preciznije, radi se o još 4 zlatne i 1 srebrnoj medalji. Praktički je osvojila sve što je mogla u tom trenutku. Uistinu je to bila njezina godina, ali još bitnije je to što Romana nakon toga nije „nestala bez traga". U idućim godinama koje su uslijedile Romana je i dalje bila jedna od glavnih uzdanica našeg kluba uz mnogobrojne nastupe na međunarodnim natjecanjima svjetske i europske razine. No o tome nešto više kasnije.

Kao klub u počecima nismo imali velik broj članova, ali izuzetno smo ponosni na taj malen broj naših atletičara i atletičarki. Uspješno se nastupalo tijekom cijele godine na pojedinačnim natjecanjima. Nahvalili smo Romanu, ali uz nju sigurno treba istaknuti i još dva imena, a to su Marija Gredelj i Matea Matošević, atletičarke koje će također u godinama koje slijede ostaviti još dublji trag.

Već u prvoj godini postojanja smo bili najuspješniji klub nekog pojedinačnog natjecanja! U Gornjoj Stubici se održavalo Prvenstvo Hrvatske u krosu i osim najvećeg broja osvojenih medalja (7), naši atletičari i atletičarke su od toga osvojili čak 4 medalje zlatnog sjaja.

Domaća ekipna i kup natjecanja

Uz nastupe na pojedinačnim natjecanjima, automatski smo imali pravo nastupa na ekipnim i kup natjecanjima. Najveći problem nam je ovdje predstavljao već spomenuti manji broj članova, ali to se nije odrazilo na ostvarene rezultate.

Čast debija pripala je juniorima i juniorkama na Kupu Hrvatske koji se održao na samom kraju svibnja u Osijeku. Prvi nastup je rezultirao i prvim trofejom, a osvojile su ga trećeplasirane juniorke sa 189 bodova! Juniorima je pripalo 6.mjesto (64 bodova), a sveukupno smo ostali na korak do 3.mjesta. Poseban respekt zaslužuje ekipa juniora koja je tada nastupala u četveročlanom sastavu, dvostruko manje brojčanom u usporedbi s našom ekipom juniorkom. Tada su za juniore nastupali Goran Grdenić, Ivor Šipuš, Mislav Mlakar i Marko Šunjić.

Tjedan dana kasnije uslijedio je novi trofej, našim seniorkama (iako ne bi previše ni pogriješili kad bi napisali juniorkama) je pripalo čak 2.mjesto s osvojenih 140 bodova! Seniori (juniorska ekipa + 2 seniora, dakle ništa posebno brojniji) su bili osmoplasirani (76 bodova), a sveukupno smo još jednom zauzeli 4.mjesto.

Dva mjeseca poslije slijede posljednja dva ekipna natjecanja gdje smo se također natjecali u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Točnije, natjecale su se samo Agramerke.

Na juniorskom nam je pripalo 2.mjesto, a i na seniorskom nismo ostali bez još jednog trofeja, osvojeno je 3.mjesto.

Međunarodna natjecanja

Već u prvoj godini postojanja neki od naših atletičara nastupaju za juniorsku i seniorsku reprezentaciju na međunarodnim susretima i (tadašnjem) Europskom kupu „Bruno Zauli". Natjecanja su se održala tijekom lipnja.

U srpnju se održavalo Svjetsko juniorsko prvenstvo (Bydgoszcz, Poljska) gdje su nastupale Antonija Žalac i Matea Matošević na 1500m. Svoje nastupe su završile u kvalifikacijama, ali pamtimo njihove dobre rezultate – Matea je istrčala 4:30,73 (25.mjesto), a Antonija 4:33,91 (30.mjesto).

Kraj godine donio nam je još jedno veselje, Matea je nakon juniorskog SP nastupala i na Europskom prvenstvu u krosu. Na utrci dugačkoj 4km (juniorke) nastupila je u iznimno brojnoj konkurenciji (80+) i osvojila 45.mjesto u istrčanom vremenu 14:56.

Ostalo

Najveći događaj po nas bio je uspješno dogovoren "transfer" Milana Kotura, europskog juniorskog prvaka i brončanog s Europskog mlađeseniorskog prvenstva. Pisali smo već ranije puno detaljnije o Milanu, nećemo se ponavljati, sve možete pročitati ovdje. U članku ima i detalja o samom Milanovom prelasku u naš klub, ali ako očekujete sapunicu (u ovom slučaju bi pravilnije bilo napisati "telenovelu") u rangu prelaska Luke Modrića u Real Madrid ili sl., unaprijed vas moramo razočarati.

Godinu smo završili kao 6. najuspješniji klub u Hrvatskoj po kriterijima HAS-ovog pravilnika bodovanja o uspješnosti klubova. Jednu poziciju više smo osvojili na tablici osvojenih medalja na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske. Sveukupno smo osvojili 25 zlatnih, jednako toliko srebrnih i 9 brončanih medalja.

2009.

2009. godina : Sting

Domaća pojedinačna natjecanja

Natjecateljsku godinu smo "otvorili" u prvom mjesecu, 24.1 se održavao tzv. „1.dio" Dvoranskog prvenstva Hrvatske za seniore i seniorke na kojem se trče discipline (od 200m i duže) koje nažalost nitko zasad nije u prilici organizirati u našoj državi. Ptice na grani već znaju kako Hrvatska nema pravu atletsku dvoranu, radi toga se ove discipline trče u Austriji, točnije Beču. Natjecanje je proteklo u znaku dominacije naših seniorki i osvojene su prve zlatne medalje. U daljnjem nastavku dvoranske sezone osvojili smo još nekoliko medalja. Nedugo zatim, krajem veljače, naš klub bilježi prvi službeni nastup na Zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske, boje klube "branila" je Ivana Baršić.

U lijepom sjećanju nam je Pojedinačno PH za mlađe juniore i juniorke koje se tada održavalo u Puli, natjecanju na kojem smo nismo bili najbrojniji, ali smo zato bili najuspješniji s tada osvojenih 5 zlatnih i 5 srebrnih medalja.

 

Tjedan dana kasnije u Varaždinu se održavalo natjecanje za kadete i kadetkinje gdje (očekivano) nismo bili toliko uspješni, ali pamtimo srebro i broncu ovosezonskog debitanta Jure Josipovića, tada kadeta koji će se kasnije kroz ove godine nametnuti kao jedan od najuspješnijih i najtalentiranijih naših atletičara. Nakon što smo dokazali kako imamo najbolje mlađe juniore i juniorke, isto nam je pošlo za rukom na natjecanju za starije juniore i juniorke, osvojilo se 8 zlatnih, 3 srebrnih i 1 brončana medalja. 

Bila je to svojevrsna najava velikog broja pobjeda i zlatnih medalja Antonije Žalac koja je uglavnom nastupala na 800m i 1500m. Nakon dva juniorska zlata, uslijedilo je novo na seniorskom (1500m) dok je na mlađeseniorskom ponovila identičan juniorski učinak i sezonu zlatnih medalja zaključila pobjedom na kros natjecanju. Pridodate li tome svemu još jedno zlato otprije sa seniorskog dvoranskog PH, dobivate našu najuspješniju atletičarku 2009. godine sa 7 zlatnih i 1 srebrnom medaljom, a ponovno govorimo samo o pojedinačnom učinku! Pridodamo li štafete, dolazimo okrugle brojke 10.

Tijekom sljedećih mjeseci osim što ste mogli uživati u sjajnim nastupima Antonije, Marije, Romane, konačno smo i ponovno vidjeli Milana Kotura, nepobjedivog čovjeka na 400m prepone u okvirima Lijepe naše. Nakon serije ozljeda Milan je uspješno nastupio i vratio se pobjedama u svojoj najdražoj disciplini. Ako Milan čita ovo, sigurno će se i sam sjetiti događaja koji je uslijedio nešto kasnije, govorimo o disciplini 4x400m gdje je propustio priliku sa štafetom osvojiti još jednu zlatnu medalju. Razlika je bila  u tri stotinke, a nažalost nije pomagao ni Milanov "samoubilački pokušaj" prolaska kroz cilj. Zaista šteta, bila je to lijepa prilika za prvu pobjedu muške štafete našeg kluba.

Rujan je donio novi bljesak mladog Josipovića, pobijedio je na mlađekadetskom prvenstvu na disciplini 600m. Na mlađeseniorskom prvenstvu smo također bili odlični, osvojili smo čak 9 zlatnih medalja, 7 srebrnih i 1 brončanu.

Zatim smo prvi puta nastupili na Prvenstvu Hrvatske u višebojima, natjecanju na kojem smo još jednom bili najuspješniji s 3 zlata, 1 srebrom i 1 broncom. Svoju prvu medalju tada osvaja Bruno Jednačak na početku svoje atletske karijere na troboju mlađih kadeta, bio je trećeplasirani. Kotur se pokazao kao uspješan desetobojac i pripala mu je srebrna medalja. Ostaje nam za spomenuti tri prvaka – Marija Gredelj (starije juniorke), Mislav Mlakar (mlađi juniori) i Helena Gilja (mlađe juniorke).

Domaća ekipna i kup natjecanja

U vidu ekipnih i kup natjecanja također napredujemo. Agramerke su uz 2. i 3. mjesta "polako" počele pobjeđivati (prva pobjeda u povijesti pripada seniorkama na Kupu Hrvatske), a juniori (ipak nešto brojniji nego ranije) postižu još bolje rezultate i samim time osvajamo i trofeje za sveukupni poredak! Uz spomenute uspjehe u konkurenciji juniora i juniorki te seniora i seniorki, bilježimo i prvi nastup na kadetskom kup natjecanju.

Brojnost kluba raste i samim time konačno se otvara mogućnost sudjelovanja na još više ekipnih natjecanja. Prvo je bilo Ekipno PH u krosu gdje smo tada sveukupno osvojili 3.mjesto. Kad već spominjemo premijerne nastupe, ne zaboravljamo ni ekipni nastup u planinskom trčanju, naše seniorke (Matošević i Ćulibrk) uvjerljivo pobjeđuju, a jednako uspješne su muška juniorska (Grdenić, Erent i Mlakar) i ženska juniorska ekipa (Žalac, Turk i Kirinić). Prvu ekipnu pobjedu na stazi proslavili smo u Splitu, taj dan naše juniorke su zaista bile nezaustavljive.

Na posljednjem, seniorskom ekipnom natjecanju održanom u Zagrebu svoj prvi trofej osvajaju i Agrameri kao trećeplasirani! Ujedno je to bilo i posljednje Ekipno prvenstvo Hrvatske za seniore i seniorke u formi jednodnevnog natjecanja jer se od iduće godine Ekipno i Kup natjecanje održavaju tijekom istog vikenda te traju dva dana.

Međunarodna natjecanja

Mogli smo uživati u poprilično bogatoj međunarodnoj godini sa zaista puno natjecanja na rasporedu. Broj naših reprezentativaca se samo povećava, a i dalje se nastupa na susretima reprezentacije (npr. Savaria Cup) i u slučaju seniora na Ekipnom prvenstvu Europe (bivši Kup „Bruno Zauli"). 

Na Mediteranskim igrama su na 400m nastupale Anita Banović i Danijela Grgić, potonja tada u finalu nije nastupila radi ozljede stopala dok je Anita bila petoplasirana. Nije prošlo ni tjedan dana, a novi nastup vidjeli smo na Univerzijadi u Beogradu, tada je"zastala" u polufinalu, a sveukupno je bila desetoplasirana.

Za vrijeme održavanja Univerzijade trčalo se i u Bressanonu (Italija) na SP za mlađe juniore i juniorke. Na 400m je nastupao Mislav Mlakar, on je s rezultatom 50.25 na razini svojih dosadašnjih najbržih tada sveukupno zauzeo 39.mjesto, ali osim pojedinačnog nastupa nastupao je i u štafeti 100-200-300-400m što zaista nije česta pojava u reprezentaciji. Hrvatskim mlađim juniorima pripalo je 18.mjesto. Inače je Mislav bio naš jedini mlađi junior, ali zato smo u konkurenciji mlađih juniorki imali čak tri reprezentativke. Bile su to Romana Tea Kirinić (400m), Ana Turk (800m) i Helena Gilja (skok u vis). Romana je nastupom u polufinalu osigurala sveukupno 15.mjesto (56.25) dok su Ana (30.mjesto – 2:12,38) i Helena (29.mjesto – 165cm) sa svojim nastupima završile u kvalifikacijama.

Treće natjecanje koje se održavalo u ovom razdoblju (7-12. srpanj) bilo je Europsko prvenstvo u planinskom trčanju gdje je nastupio Bruno Erent, s 1:14:58 je zauzeo 59.mjesto.

Sredina srpnja pripala je Europskom prvenstvu do 23 godine (ili mlađeseniorskom, kako vam draže) gdje je Matea Matošević na 10000m istrčala 38:03,14 (tada osobni rekord), vrijeme vrijedno 19.mjesta. Očito su joj odgovarala ova natjecanja samo s mlađeseniorskom konkurencijom s obzirom na to kako će dvije godine kasnije ponovno istrčati osobni rekord uz dosad najbolji plasman.

Ako ste mislili kako ovaj "međunarodni dio" teksta privodimo kraju, prevarili ste se. Tampere (Finska) je bio domaćin EYOF ili po našem Europskog olimpijskog festivala mladih, a nastupala je Romana Tea Kirinić. Romana nije bila slučajni prolaznik na ovom natjecanju, praktički je nastavila tamo gdje je stala na mlađejuniorskom SP. U kvalifikacijama je ponovno trčala 56.25, a u finalu sa znatno boljih 55.82 osvojila 5.mjesto!

U kolovozu rijetko nastupamo, ali ovaj puta je u kalendaru bilo određeno kako će se 59. izdanje Hanžekovićevog memorijala održati posljednjeg dana u već spomenutom mjesecu. Na rasporedu je bila disciplina 400m prepone i samim time Milan Kotur je nakon novog seniorskog naslova prvaka Hrvatske dobio novu priliku za postizanjem dobrog rezultata. I uspio je u tome, nakon dužeg vremena ponovno je trčao ispod 52 sekunde, točnije 51.64. Istrčano vrijeme vrijedilo je 7.mjesta.

Nakon Brune Erenta na EP u planinskom trčanju, svoju priliku su dobili Matea Matošević i Goran Grdenić na natjecanju s konkurencijom iz cijelog svijeta. Goran je u juniorskoj konkurenciji zauzeo 61.mjesto (48:55) dok je Matea ostvarila još bolji plasman s 50:35 i 43.mjestom.

Ostalo

Nakon prošlogodišnjeg 6.mjesta na tablici uspješnosti klubova napredujemo za još jedno mjesto, a veći napredak pamtimo kao trećeplasirani na tablici osvojenih medalja s 39 zlatnih, 36 srebrnih i 7 brončanih medalja.

U ovoj godini po prvi puta se 24.12 održala "Božićna utrka", naše natjecanje više revijalnog karaktera koje će kasnije doživiti neke pozitivne promjene i preinake.

2010.

2010. godina : Super Marija Bros

Pojedinačna domaća natjecanja

U ovoj godini natjecanja su započela u 2.mjesecu. Na dvoranskom prvenstvu za kadete/kadetkinje i mlađe kadete/mlađe kadetkinje "sezonu lova" na zlatne medalje otvorila je Lara Juriša kao mlađa kadetkinja, a kasnije će u ovoj i u sljedeće dvije sezone osvojiti još 9 medalja. Nastavak dvoranske sezone ponudio nam je još pobjeda naših atletičara, a samim time osvojeno je još zlatnih medalja. 

Na inicijativu naše direktorice i trenerice Lili Ćulibrk napravljeni su prvi koraci na hodačkim disciplinama, a upravo se ona istaknula na utrci seniorki dugačkoj 5km gdje je osvojila srebrnu medalju, a svakako pamtimo i utrku juniorki gdje je Iva Čutura osvojila naslov prvakinje, a Petra Lulić bila brončana. Medalje su osvojene na PH u hodanju na (atletskoj) stazi.

Sezona na otvorenom otvorena je mlađejuniorskim prvenstvom Hrvatske na samom početku svibnja, datum natjecanja bio je puno raniji u usporedbi s prošlim godinama. Generaciju ovih mlađih juniora i juniorki po posljednji put predvodila je Romana Tea Kirinić pojedinačnim zlatom i srebrom, a u ta dva dana pridodala je i dvije štafetne zlatne medalje.

Kad već pričamo o kalendarskim promjenama usporedno s prošlom godinom, još jedna promjena je bila kod datuma održavanja PH u višebojima, ali to nas nije spriječilo da osvojimo ponovno medalje. Marija Gredelj napravila je rijetko viđen pothvat u višebojima, obranila je svoj juniorski naslov u sedmoboju više nego uvjerljivo! Zlatnoj Mariji se pridružila i srebrna Sara Luzar-Smajić, ona je svoje odličje zaslužila u konkurenciji kadetkinja. 

Zatim je uslijedila jednomjesečna pauza od pojedinačnih natjecanja, a iduće na rasporedu bilo je Pojedinačno PH za kadete i kadetkinje te mlađe kadete i kadetkinje. Velik broj osvojenih medalja u ove dvije najmlađe dobne kategorije potvrdio je kvalitetan rad naše atletske škole. Nije bahato izjaviti takvo što jer u vrlo kratkom roku "stvoreno" je mnogo kvalitetnih mladih atletičara i atletičarki, a izuzetno nam je drago kako je velika većina njih i danas bitan dio našeg kluba.

Pojedinačno PH za juniore i juniorke u Splitu prolazi u znaku Gredelj i Kirinić, ali već ovdje se pojavljuju nova i manje poznatija imena poput Anamarije Petreš, Lucije Kosaber, Juraja Kralja...

Neuobičajeno rano ove godine se održalo mlađeseniorsko prvenstvo, već na početku sedmog mjeseca. Prvo naše natjecanje na kojem je broj sveukupno osvojenih zlatnih medalja bio dvoznamenkast! Točnije, govorimo o 10 zlatnih, 5 srebrnih i 1 brončanoj medalji. Što se osvajača medalja tiče, situacija se razvijala slično kao i tjedan dana ranije u Splitu uz novopečenu mlađeseniorku Antoniju Žalac i godinu dana stariju mlađu seniorku Mateu Matošević.

Njih dvije su u istom ritmu nastavile tjedan dana kasnije na seniorskom prvenstvu Hrvatske, natjecanju gdje smo ponovili "dvoznamenkasti" učinak zlatnih medalja uz nešto manje srebrnih (3), ali više brončanih (6) medalja. Netko manje upućen pomislio bi kako smo imali velik broj atletičara, ali bilo je upravo suprotno. Unatoč izostanku kvantitete, kvaliteta je bila itekako prisutna. Osim pobjeda u pojedinačnim disciplinama još jednom se najviše istaknula naša fenomenalna ženska štafeta, ali ne zaboravljamo ni broncu muške štafete koja je tada u sastavu Mlakar, Šipuš, Pavunc i Kotur istrčala vrlo dobru utrku iz koje je proizašao današnji klupski rekord. Šteta što ovako nisu trčali godinu dana ranije, bilo bi to više nego dovoljno za zlato. Eto što je razlika u konkurenciji...

Ponosni smo i na to što od 18.7.2010. Pojedinačno PH u planinskom trčanju više nije bilo natjecanje na kojem nijednom nismo nastupili. Na radost svih obožavatelja prehrambenih proizvoda marke "PIK" Prvenstvo Hrvatske u krosu se preselilo u Vrbovec gdje smo ponovili broj osvojenih medalja iz 2008. i ponovno bili najuspješniji klub.

Domaća ekipna i kup natjecanja

Agrameri su ponovno pokazali i dokazali napredak te rast kvalitete (uz kvantitetu) i sve češće osvajaju trofeje. Naše riječi dokazuje seniorsko 3.mjesto iz 6.mjeseca nakon čega slijedi identičan uspjeh juniora iz 9.mjeseca. Pripadnice ljepšeg spola prijašnjih godina nikad nisu razočarale, praksa se nastavila i u 2010. godini. Na Ekipnom PH u krosu ponovno napredujemo i sveukupno osvajamo 2.mjesto, a najviša stepenica pobjedničkog postolja izmiče nam za samo jedan bod.

 

Kadetkinje i kadeti prvi puta nastupaju na ekipnom PH i osvajaju sjajno 1. odnosno 2. mjesto! Još jedan u nizu dokaza kako naš omladinski pogon dobro napreduje i funkcionira (ponavljamo se, ali u ovom slučaju nije na odmet ponoviti). Na ekipnom juniorskom naše djevojke uspješno brane naslov, ali natjecanje održano u Varaždinu pamtimo i po nečem drugom.

Posljednji put smo gledali Mariju Gredelj kako nastupa u juniorskoj konkurenciji, a njezinu svestranost i mogućnost jednako kvalitetnog nastupanja u više disciplina zasigurno bi svaki klub poželio ili zaželio. Nisu to kurtoazne riječi, Marija zaista ima rezultate "iza sebe". U sve ove tri godine nastupanja za naš klub osvojila toliko bodova koliko neki klubovi zajedno nisu (bez podcjenjivanja ili uvrede).

 

Uz sve to, Marija je ovu godinu uspjela završiti kao naš najuspješniji pojedinac s osvojenih 6 zlatnih, 1 srebrom i 3 bronce. Brojke koje govore više nego dovoljno koliko je za nju uspješna bila 2010. godina. Svojim odnosom prema našem klubu i ovom sportu sve navedeno je i zaslužila.

Međunarodna natjecanja

Ova godina je obilovala s nešto manje događaja usporedimo li ju s prošlom, ali daleko od toga da su neki od naših najboljih atletičara mirovali. Već standardno imamo puno reprezentativaca, a osjetno se povećava broj u kadetskoj reprezentaciji.

Romana Tea Kirinić treću godinu zaredom nije propustila nastupe na međunarodnoj sceni, u 2010. je nastupala na SP za juniore i juniorke (Moncton, Kanada) i nešto kasnije na Olimpijskim igrama Mladih (Singapur). U Monctonu je s istrčanih 56.27 sveukupno zauzela 31.mjesto što je možda bilo pomalo razočaravajuće, ali da se radilo o samo lošem danu Romana je dokazala u Singapuru gdje je bila puno brža što je i rezultiralo boljim plasmanom.

Retrospektivno ćemo se radi detaljnosti ovog članka vratiti tri mjeseca natrag jer su se tada održavale kvalifikacije za OI mladih u Ruskoj prijestolnici, Moskvi. Natjecanje je započela u prvoj skupini gdje je istrčala svoju najbržu utrku u životu (54.45) i osigurala prolazak u finale i nastavak borbe za svoje mjesto pod Singapurskim suncem.

 

U finalnoj utrci je bila ponovno na razini (samo jednu stotinku slabija) i s 5.mjestom se kvalificirala. Tako dolazimo do prvih OI mladih gdje je Romana u kvalifikacijama s 55.08 i 2.mjestom zauzela svoje mjesto u B-finalu gdje je na kraju pobijedila i tako sveukupno osvojila 8.mjesto.

Prvi rujanski dan bio je rezerviran za jubilarni 60. Hanžekovićev memorijal gdje je ponovno čast nastupa dobio Milan Kotur na 400m prepone. Bio je nešto sporiji nego prošle godine (52.02), ali zato je ostvario bolji plasman, 6.mjesto. Inače, vjerojatno i sami već možete pretpostaviti kako je i u ovoj godini ponovno obranio svoj naslov prvaka Hrvatske na 400m prepone.

Ove godine nismo imali predstavnike na EP u planinskom trčanju, ali zato je drugačija situacija bila na SP u planinskom trčanju. Tamo su nastupali Jelena Sajko, Juraj Kralj, Matea Matošević i Bruno Erent.

Ostalo

Kraj godine donio je izlazak dokumentarnog filma imenom "Stvarnost je takva kakva je" u kojoj glavnu ulogu imaju Danijela Grgić, Mladen Katalinić i Danijelini roditelji. Film donosi odgovore na mnoga pitanja koja su vam sigurno zadavale glavobolje i svakako kad budete u prilici, pogledajte.

Nastavili smo s organziranjem Božićne utrke, s tim kako su u ovoj godini održane čak tri utrke. Glavni kriterij podjele utrka bila je dob, a glavni razlog prevelik broj, jedna utrka ne bi bila dovoljna za sve članove.

Na tablici najuspješnijih klubova korak po korak napredujemo i tako smo u 2010. Bili 4. najuspješniji klub po pravilniku bodovanja. Za jednu poziciju također smo napredovali na tablici sveukupno osvojenih medalja na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske. Zasluženo smo zauzeli 2. mjesto s 43 zlatne, 31 srebrnom i 28 brončanih medalja!

2011.

2011. godina : Osmica zlatne boje

Domaća natjecanja

Donesena je odluka kako će se dvoranska kadetska i mlađekadetska natjecanja odsada održavati zasebno, a ne zajedno kao što je ranije bio slučaj. Sezona je započela kadetskim natjecanjem gdje se svijetu predstavio Bruno Jednačak u odličnom daljaškom izdanju, tog dana je najdalje skočio 6.64 i uvjerljivo osvojio svoje prvo zlato. Nije bio jedini naš prvak tog dana, tadašnja mlađekadetkinja Ana Šarić je također uvjerljivo bila prvoplasirana.

U međuvremenu je konačno i Rijeka dobila kvazi-atletsku dvoranu kao Zagreb i neka od natjecanja su se počela tamo održavati. Prvo je bilo mlađekadetsko gdje smo također osvojili dvije zlatne medalje (Šarić i Bulaja) uz dva srebra. Još uspješniji smo bili u Beču na prvom dijelu seniorskog PH s 3 zlata koje su osvajala već dobro poznata imena (Kirinić, Matošević i Žalac). Pomalo nepošteno, ali moramo ovdje posebno istaknuti Mateu Matošević, ovo zlato je bilo početak jedne sjajne serije u seniorskoj konkurenciji.

Nakon godine izbivanja, ponovno nastupamo na Zimskom PH u bacanjima gdje ovaj puta odlazimo u još većem broju što se vidi i po broju osvojenih medalja (4 srebrne).

Ako smo prošle godine na području hodanju napravili jedan korak naprijed, u 2011. smo sigurno napravili barem dva. Na hodačkom natjecanju što se staze tiče Lili Ćulibrk prošlogodišnji naslov seniorske viceprvakinje na 5km „mijenja" naslovom prvakinje u istoj disciplini. Iva Čutura također osvaja medalju, ovaj puta srebrnog sjaja. Osim hodanja na stazi, natjecanje je ujedno i PH na 10000m gdje su se istaknuli prvaci Goran Grdenić i Matea Matošević s tadašnjim novim mlađeseniorskim rekordom koji je poslužio kao dobra najava za Ostravu i EP do 23 godine gdje će kasnije Matea nastupiti. Tri tjedna nakon ovog natjecanja Lili će pokazati kako odlično hoda i u cestovnim uvjetima kada osvaja drugi naslov prvakinje Hrvatske!

Svoj treći naslov Matea osvaja na planinskom trčanju, uz nju je srebrni bio Juraj Kralj, ali nedostajao je još jedan natjecatelj za priznavanje medalje. Kralju kao da nije bila suđena "službena" medalja na ovom natjecanju, prošle godine se također na startu pojavilo samo dvoje natjecatelja.

U mlađejuniorskoj konkurenciji više pravo nastupa nije imala Romana Tea Kirinić, ali na najbolji mogući način tada priliku koristi Lucija Kosaber koja postaje novom mlađejuniorskom prvakinjom na 400m. Na juniorskom pojedinačnom PH zlata osvajaju Kirinić, Kralj, štafeta 4x400m i Valentina Mužarić. Potonja je na ovom natjecanju konačno uspjela prebaciti željenih 15m i tako u kratkom vremenskom roku (prvi puta nastupa 2010.) pokazala iznimno velik napredak. Bila je to dobra najava predstojećeg juniorskog EP.

Nije tajna kako smo na mlađejuniorskim i juniorskim osvojili nešto manje medalja nego proteklih godina, ali zato su nadolazeće nove snage sa svojim brojnim medaljama pokazali da ne apsolutno nikakvog razloga za brigu. Naravno, govorimo o kadetima/kadetkinjama i mlađim kadetima/kadetkinjama koji su se tada natjecali u Rijeci.

Bruno Jednačak ovdje je bio prvo ime natjecanja s pojedinačna dva zlata i još jednim štafetnim uz jedno pojedinačno i štafetno srebro! Tada je naslov glasio „Neponovljivi Bruno Jednačak...". Godinu kasnije pokazalo se kako je ipak ponovljiv, kako imenom, tako i osvojenim medaljama. No sad već govorimo o budućnosti, a tema je 2011. gdje je Bruno zaista imao par sjajnih nastupa!

Uz impresivnu dominaciju na dalju nama je uvijek bio posebno dojmljiv nastup na 300m prepone gdje je pokazao koliko je sam pristup najbitniji. Nije se Bruno jedini isticao, Jure Josipović je najavio velike stvari za iduću sezonu (upravo to se i dogodilo). Antonela Golobić i Matej Anđelić su ovdje prvi puta nastupali na hodanju, već tada (osvojili su zlatne medalje), a odluka da se počnu baviti sportskim hodanjem pokazuje se kao apsolutni pogodak.

U kategoriji mlađih kadetkinja posebno se istaknula dvostruka prvakinja Laura Štefanac. Na kraju smo bili presretni sa sveukupno osvojenih 9 zlatnih, 7 srebrnih i 5 brončanih odličja, sve je to jedna velika potvrda planskog rada. Ne skrivamo da smo nešto manje bili sretniji s trajanjem ovog natjecanja (pogotovo prvi dan) kojeg je tada jedan od naših trenera nazvao „beskrajnim danom u Rijeci", a ta laskava titula definitivno je postala hrvatski brand (u rangu imena aktualnog predsjednika HNS-a...) nakon iduće još uspješnije i duže godine.

Nakon nešto dužeg vremena seniorsko prvenstvo konačno se vratilo u Zagreb, natjecanje održanom u organizaciji Hrvatskog atletskog saveza i našeg kluba. Nažalost, glavna vijest nije bila to što je npr. Matea Matošević ovdje osvojila ovosezonsku četvrtu zlatnu medalju i prvo srebro ili to što je Milan Kotur osvojio svoj 7. naslov prvaka Hrvatske...

Ne, svjetla pozornice pripala su utrci na 5000m i posljednjih 100m. Nećemo se previše osvrtati na to, nama je drago kako su današnji odnosi "normalizirani" i ponovno se nadamo kako je takav potez viđen na ovim prostorima prvi i zadnji put.

Poruka onima kojima su kritizirali naslov koji je sadržavao samo inicijale (što je protumačeno kao provokacija i neprimjerenim jer smo time navodno htjeli spomenutog trkača prikazati u rangu ubojice ili sl. ?!) bi bila ne kritiziraj ono što ne razumiješ, tako bi rekao B.D. (71). Da smo zaista htjeli ocrnjivati, napisali bi njegovo puno ime i prezime, a obzirom koliko je spomenuti članak bio puta pročitan, zasigurno bi se našao među prvim nađenim rezultatima u internet tražilicama, počevši od najpopularnijeg Googlea. Ovako će se uz njegovo ime i prezime naći samo lijepe stvari, tako nam je i draže.

Mlađeseniorsko natjecanje je ponovno obilježila Matea s nove dvije zlatne medalje čime smo došli do sveukupnog broja od 6 zlatnih medalja i jednog srebra. Svoju prvu zlatnu medalju osvaja Petra Gamilec što je bila svojevrsna najava još boljih nastupa u idućoj godini koja je slijedila.

Samo tjedan dana kasnije Matea je stigla do novog, sedmog zlata, a ono je posebno vrijedno jer se radi o polumaratonskoj utrci, održanoj u baroknom hrvatskom gradu, Varaždinu. I tako dolazimo do tradicionalno posljednjeg natjecanja, a to je PH u krosu koje najviše pamtimo po Matejinom osvojenom 8 zlatu i najuspješnijem nastupu u povijesti kluba do sada (4 - 4 - 1 = 9). Na najljepši mogući način je Matea zaključila poglavlje svoje mlađeseniorske karijere. Postavši seniorkom izgubila je pravo nastupa na mlađseniorskim natjecanjima što znatno otežava eventualnu mogućnost za ponavljam sličnog uspjeha, ali i jednom je bilo više nego dovoljno i nezaboravno.

Domaća ekipna i kup natjecanjima

Sve češće u naše prostorije počinju stizati i oni najveći, pobjednički trofeji. Prvi kup u ovoj godini bio je onaj juniorski gdje smo bili skoro pa savršeni. Juniorke su pobijedile s bodovnom prednošću većom od 100 bodova, sveukupno smo također bili uvjerljivi sa sličnom prednošću, a juniori su osvojili najviši plasman s 2.mjestom. Ipak, juniori će biti zapamćeni i po prvoj muškoj štafetnoj pobjedi u povijesti našeg kluba, za nju su se pobrinuli Kovačić, Šipuš, Katalinić i Mlakar.

Tjedan dana kasnije seniorkama polazi za rukom isto što i juniorkama dok seniori također stižu do novog trofeja na 3.mjestu. Sveukupno je to značilo 2.mjesto. Ekipni uspjeh je bio identičan – 2.mjesto. Zato su kadeti i kadetkinje uspjeli u onom što se prije samo tri godine činilo potpuno nerealnim, a to su ekipne i kup pobjede u svim kategorijama.

Ako su juniori i juniorke „skoro pa savršeni", onda su kadeti jednostavno – savršeni. Uz sve to naprosto morate istaknuti naše trenerice u atletskoj školi, a to su Antonija Žalac i Nina Katalinić. Uz naše sjajne atletičare i atletičarke njima zasigurno pripada velik dio zasluga za uspjehe u mlađim kategorijama jer kada u samo četiri godine od nule dođete do vrha, zaslužujete priznanje za ovo "mini-čudo".

Posebne redove zaslužuje naša brojna ekipa na krosu koji se nakon dugo vremena vratio u zagrebački Maksimir. Nakon prošle sezone i 1.mjesta koje nam je izmaklo za jedan bod, ovaj puta ništa nismo prepustili slučaju. Konačni rezultat bio je sjajan, ostvarena je uvjerljiva prva sveukupna ekipna pobjeda u krosu!

Međunarodna natjecanja

Naši reprezentativci i dalje nastupaju, radilo se o susretima juniorskih i kadetskih reprezentacija uz Ekipno prvenstvo Europe za koje je odlučeno kako će se održavati svake druge godine. Sredina srpnja bila je predodređena za Europsko prvenstvo do 23 godine gdje je nastupala Matea Matošević.

Istrčala je čak dvije utrke, prvo na 10000m, a zatim na 5000m. Upravo na ovoj prvoj disciplini je njezin odličan nastup naišao na puno pozitivnih reakcija u Hrvatskoj što nas je dodatno razveselilo. Matea je značajno popravila dosadašnji mlađeseniorski rekord Hrvatske s istrčanih 34:28,94, a zahvaljujući istrčanom vremenu bila je 6. najbrža trkačica starog kontinenta! Nakon dana pauze uslijedila je utrka na 5000m, ali ipak tu nije bila toliko uspješna što je ipak vjerojatno bilo i za očekivati nakon 10000m.

Nismo dugo trebali čekati nova atletska uzbuđenja s obzirom na to da je uslijedilo Europsko juniorsko prvenstvo gdje smo najviše pratili nastupe Romane Teje Kirinić i Valentine Mužarić. Romana je ovdje „zastala" u kvalifikacijama, točno istrčanih 56 sekundi nije bilo dovoljno za prolazak dalje. Uspješnija je bila Valentina , ona je u jutarnjim kvalifikacijama s 15.02 prošla u finale gdje je na kraju zauzela 8.mjesto što je vrlo lijepo ostvarenje! Rezultat je bio na razini kvalifikacija, bacila je 15.05.

Nakon 2008. ponovno se nastupalo na EP u krosu gdje ovaj puta nije samo trčala Matea Matošević, uz nju smo imali Gorana Grdenića, Brunu Erenta i Saru Vilić. Matea je kao najiskusnija očekivano ostvarila najbolji plasman u mlađeseniorskoj konkurenciji, s točno istrčanom 21 minutom pripalo joj je 21. mjesto. Mlađeseniorska konkurencija je bila nešto brojnija, a Goranu je pripalo 88. mjesto, a Bruni 94. mjesto. Buduća članica našeg kluba, najbolja hrvatska triatlonka, Sara Vilić ovdje je u juniorskoj konkurenciji osvojila 37.mjesto s 14:17.

Ostalo

Možda ste primijetili kako smo ime Antonije Žalac spomenuli samo na samom početku kada je ponovno postala prvakinjom na 800m u dvorani. Razlog tomu je teška ozljeda koja se dogodila u Varaždinu na Kupu i Ekipnom PH za seniore i seniorke kada ju je na disciplini 800m u završnici utrke presjekla snažna bol u ahilovoj tetivi, a kasnije pretrage su potvrdile onu najgoru dijagnozu. Antonija se kasnije uspješno oporavila, ali se posvetila radu u atletskoj školi što s obzirom na rezultate ne možemo reći kako je loš potez, dapače. Ipak, voljeli bismo je jednog dana ponovno vidjeti na stazi, a sigurni smo i ona sama.

Sad već tradicionalna Božićna utrka se širi i uz 3 trke dobivamo i četvrtu, hodačku. Odaziv nikad nije bio veći, nadamo se još većem broju iduće godine! Uz to smo ranije ove godine organizirali dva kola Prvenstva atletske škole u kojem su se natjecali isključivo naši članovi. Prvo kolo je prošlo na najbolji mogući način dok drugo kolo nije odrađeno u cijelosti zbog nevremena i jake kiše. 

Na tablici uspješnosti klubova u ovoj godini smo očekivano napravili još jedan skok prema vrhu i zauzeli 2.mjesto. Jednako uspješni smo na tablici osvojenih medalja na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske, na kraju smo osvojili 47 zlata, 39 srebra i 29 brončanih medalja. Navedenim postignućima smo si postavili letvicu vrlo visoko, ali i iduće godine uspješno ćemo odgovoriti tom izazovu.

2012.

2012. godina : Penezić. Bruno Penezić.

Domaća pojedinačna natjecanja

Aktualna godina još nije završila, samim time ostala su nam još dva natjecanja – PH u polumaratonu i krosu, ali vjerujemo kako nam nećete previše zamjeriti što polako zaključujemo natjecateljsku 2012. godinu.

Sezona je počela ranije (7.1) nego posljednjih nekoliko zahvaljujući novouvedenom natjecanju imena Zimsko prvenstvo Hrvatske u kružnim stazama (400m, 800m, 1500m i 3000m). Osvojene su 3 zlatne i 3 srebrne medalje i nema sumnje kako je to bilo jedno lijepo otvaranje sezone. Jedno od novih imena u našim redovima je Nikolina Hrelec koja tada pobjedom na 3000m na najljepši mogući način "bilježi" prvi nastup u dresu našeg kluba.

Nakon natjecanja na otvorenom počinjemo i s organizacijom dvoranskih prvenstava Hrvatske. Prvo takvo bilo je natjecanje mlađih kadeta i kadetkinja gdje je Bruno Penezić s dvije pobjede najavio svoju sezona iz snova! Pobijedio je na 60m i na dalju (zona). Uz kadetsko smo tjedan dana kasnije organizirali i dvoransko natjecanje za mlađe juniore i juniorke.

Jure Josipović je također na samom uvodu u sezonu pokazao kako od njega možemo očekivati puno pobjeda. Nakon srebra sa Zimskog PH u kružnim stazama osvaja svoje prvo seniorsko zlato na 3000m u Beču gdje se održavao kružni dio seniorskog dvoranskog PH. Uz njega su zlata još osvajali Vilić, Matošević i Grdenić. Petra Gamilec je nakon sjajnog otvaranja na zagrebačkom dvoranskom mitingu i ostvarivanja norme za juniorsko SP s hicem duljine 14.50 (kugla) nastavila u dobrom ritmu i s 14.04 osvojila svoj prvi dvoranski juniorski naslov!

Na kadetskom dvoranskom ugodno su nas iznenadili Ivan Sindičić, Lara Juriša i Antonela Popko, inače pobjednici u svojim disciplinama. Prošlogodišnji mlađi kadet Ivan je na visu stvarno bio na visokoj razini te posve zasluženo iznenadio ostatak konkurenata. Nije bio prvi favorit, ali ne kaže se bez razloga kako ne pobjeđuju uvijek favoriti. Lara Juriša već je i ranije osvajala medalje, ali obično se radilo o dalju ili visu. Ovdje je najsjajniju medalju osvojila na skoku s motkom (280cm). Medalju (srebro) je osvojila i u 2011., ali to je tada bio slabiji rezultat nego danas, a i usporedimo li prošlu i ovu godinu, Lara je stvarno pokazala izniman napredak. Zlatna Popko je pobjedom na kugli naslijedila prošlogodišnju pobjednicu Šarić. Osvojilo se još 5 medalja, dvije srebrnog i tri brončanog sjaja.

Čekali smo i dočekali prve naslove prvaka Hrvatske na Zimskom PH u bacanjima. Još jednom se istaknula Antonela Popko s dvije zlatne medalje, a priključila joj se i Petra Gamilec.

Na hodanju u našem klubu dogodila se prava mala revolucija što će potvrditi i postignuti rezultati. Ranije smo već pisali o tome kako je naša direktorica i trenerica Ćulibrk u 2010. godini počela pripremati nekoliko hodača uključujući i sebe. Iz godine u godinu želite napredovati i težite još boljim rezultatima, tako smo krajem 2011. stvorili još veću skupinu hodača u suradnji s trenerima Krešimirom i Vlastom Jurlin koji su definitivno uspjeli uvesti neka nova razmišljanja o hodanju u Hrvatskoj.

Samim time pomažu u razvijanju ove grane atletike. Sportska disciplina hodanje je u svijetu vrlo prihvaćen i sport kojeg se gleda s puno respekta dok kod nas nažalost nije tako. No nismo željeli prihvatiti razne stereotipe kako hodanje "nije sport" i slične besmislice već upravo suprotno. Iz današnje perspektive nam se čini kako je ova grana s vremenom dobila veći broj pobornika. Pozdravljamo takav razvoj situacije, neka se samo tako nastavi.

Kad već na jedan (pritajeni) način hvalimo sebe, svakako treba pohvaliti i vodstvo Hrvatskog atletskog saveza koji je s nekim promjenama pokazao kako razmišlja na sličan, ako ne i isti način. Tako je na Pojedinačnom PH na 10000m i hodanju na stazi dodano još hodačkih disciplina za više dobnih kategorija. Na 10000m znamo kako imamo sjajne trkače, a ove godine smo dominirali u punom smislu te riječi i na hodanjima. Ovdje su od hodača izuzetan napredak prezentirali Antonela Golobić i Matej Anđelić, ali pojavila su se i neka nova imena poput npr. Sandra Vugrinčića, Matea Ćosića... Za naš klub je prvi puta nastupila i Martina Strmečki-Stakor koja je postala i novom seniorskom prvakinjom. Što se utrka na 10000m tiče, odlično su nastupali Goran Grdenić i Jure Josipović, a Matea Matošević je suvereno pobijedila u solo utrci.

Novi hodački izazovi uslijedili su u Krašiću na cestovnom hodanju gdje je Lili Ćulibrk uvjerljivo obranila svoj naslov na 10km, a svakako vrijedi i istaknuti zlatnu juniorku Jelenu Brkić koja je osim trkačkog talenta pokazala kako posjeduje i hodački talent.

Nakon jednogodišnje pauze na PH u višebojima, vratili smo se na natjecanje s novim imenima koja nisu razočarala. Bruno Penezić je nastavio osvajati i pobjeđivati, na ovom natjecanju je bio najbolji u mlađekadetskom petoboju. Pojavljuju se i nova (mlađe) kadetska imena poput Lovre Vlahovića, Luke Kušine, Hrvoja Čukmana, Ante Zuanovića...

Ponovno smo nastupali na PH u planinskom trčanju gdje je najbolji od naših bio Jure Josipović, samo što se njegovo zlato službeno "ne pamti" obzirom na utrku u kojoj su sudjelovala dvojica.

Lijepih vijesti nikad dosta, a jedna od njih stigla je iz Plitvica početkom lipnja. Goran Murić prvi puta u svojoj bogatoj karijeri postaje novim maratonskim prvakom Hrvatske! Svi znamo što je maraton, kakva je to disciplina i kakav napor zahtijeva. Tko misli drugačije, slobodno može prestati čitati ovaj članak i otvoriti neku drugu stranicu. Drago nam je kako je Goran upravo u dresu našeg kluba uspio ostvariti svoj, ali i naš san, a to je da kao klub jednom naš član postane najbolji hrvatski maratonac.

Nikolina Hrelec također je uspjela ostvariti ono što ne može svatko, a to je pravo nastupa na SP za juniore. Interesantno kako je to uspjela postići na 3000m zapreke, a radi se o disciplini u kojoj tijekom prijašnjih sezona nikad nije nastupala. Normu je istrčala na pojedinačnom PH za juniore i juniorke, natjecanju koje je ujedno bilo i posljednja prilika za postići željeni rezultat. Neki nisu uspjeli, Nikolina jest. Pobjedi na 3000m zaprekama "pridružila" je i onu na istoj dionici, samo bez zapreka. Time je postala i najuspješnijom našom atletičarkom po završetku natjecanja.

Osim Nikoline sjajno se na zaprekama snašao Jure Josipović, novi juniorski prvak. Romana Tea Kirinić nije trčala utrku sa zaprekama, ali je uspjela po četvrti put zaredom osvojiti juniorski naslov na 400m!

Jure je na zaprekama bio jednako uspješan i tjedan dana kasnije na mlađejuniorskom PH, samo što je tamo trčao dionicu dugačku 2000m. Nije to previše utjecalo na njega, od samog početka te utrke mogao se predvidjeti rasplet.

Jedna od sigurno rijetkih situacija u povijesti ne samo kluba, već hrvatske atletike se dogodila kad je Lucija Kosaber sa svojih 330cm pobijedila na skoku s motkom. Naime, u 2011. Lucija je također bila mlađejuniorska prvakinja, ali na 400m. Prije početka aktualne sezone odlučila je okušati se na motki što se pokazao odličnim potezom. Uz Juru i Luciju, zlatne medalje su pripale Bruni Jednačku i Agram I ženskoj štafeti na 100-200-300-400m.

Rijeka je ponovno dobila domaćinstvo za kadetsko i mlađekadetsko natjecanja gdje smo oduševili još više nego prošle godine! Kadeti i kadetkinje su osvojili 22 medalje (7-9-6), a mlađi kadeti i mlađe kadetkinje 12 medalja (7-3-2). Zahvaljujući njima bili smo najuspješniji klub u oba natjecanja održana tijekom vikenda.

Prvo ime natjecanja bio je već spominjani Bruno Penezić s pojedinačno osvojenih 3 zlatne medalje i 1 srebrnom, a k tome slobodno možemo pridodati i 2 zlatne medalje osvojene u štafetama. Posebno impresivno je ono zlato sa 4x200m gdje je uz Mitića, Zebu i Vlahovića postavljen novi državni mlađekadetski rekord (1:48,63). Penezićevih osvojenih 5 zlatnih i 1 srebrna medalja zaista se čine poput nestvarnog ostvarenja i još jednom veliko hvala Bruni na svemu što je postigao tijekom ove sezone. No nije se Bruno jedini istaknuo od naših mlađih kadeta i kadetkinja na trčanju, dapače, pamtimo medalje Zlatka Kožuhara i Pije Ocvirk.

Kod starijih kadeta ponovno su na otvaranju natjecanja najbolji bili naši hodači Sandro Vugrinčić i Antonela Golobić, a prvi nastup je imao i Jan Vučković koji će kasnije na samom kraju sezone pokazati svoje "pravo lice". Iz sjene Brune Jednačka izašao je Karlo Jednačak koji je uz zlato na 300m prepone još ranije osvojio broncu na 100m prepone. Pritom je sudjelovao na štafetama 4x100m i 4x300m gdje su naši (Kušina, Kulić i Ahlin) oba puta uvjerljivo pobjeđivali! Ivan Sindičić je pokazao kako mu najviše odgovaraju pojedinačna prvenstva s obzirom na to da je svojem dvoranskom naslovu na visu "pridružio" i naslov na otvorenom. 

Na disku je pravu malu senzaciju kreirao Arijan Islami u posljednjoj seriji kada je iznenadio svoje konkurente i pobijedio! Kod kadetkinja svoje prve medalje osvajaju trkačice Dora Filipović, Iva Marija Sobočanec i Marija Hartl dok Lara Juriša na motki osvaja svoju treću brončanu medalju ove sezone. Na bacanjima Ana Šarić i Antonela Popko standardno se nalaze u samom vrhu, a nakon niza medalja u mlađekadetskoj konkurenciji, Laura Štefanac u kadetskoj konkurenciji nastavlja u istom ritmu. Mnogi od ovih spomenutih imena kasnije će nastupati i za hrvatsku reprezentaciju na petoboju država koji se igrom slučaja ponovno održao u Rijeci.

Kad već spominjemo Rijeku, moramo spomenuti i kako ni ove godine najvjerniji obožavatelji "Beskrajnog dana" nisu ostali razočarani s obzirom na to kako je natjecanje završilo negdje oko 23h, a informacije radi, počelo je u 16h. No mora se priznati kako nam Rijeka kao grad poprilično odgovara kad su mlađe dobne kategorije u pitanju. Uspješni smo bili i prošle godine, a još uspješniji sada, u 2012. Moramo ponovno pohvaliti našu atletsku školu i trenere koji su uz mlade Agramere i Agramerke velik dio ovog uspjeha!

Dva tjedna kasnije u istom gradu održalo se i PH za seniore i seniorke gdje se ponovno kao prvo ime istaknula Matea Matošević, dvostruka prvakinja Hrvatske. Milan Kotur je nastavio svoju seriju i stigao do 8. (!) naslova na 400m prepone dok je Nikolina Hrelec na 3000m prepone stigla do seniorskog naslova s novim osobnim rekordom. Ovo natjecanje je vrlo vjerojatno označilo kraj jedne lijepe troskokaške karijere Vedrana Zoričića koji je pritom osvojio medalju brončanog sjaja.

Na mlađeseniorskom natjecanju je Jure Josipović osvojio novu zlatnu medalju na zaprekama, a tome je pridružio i drugo zlato na 5000m čime je bio najuspješniji naš atletičar na ovom natjecanju. Preostala dva zlata su osvojili Goran Grdenić i ženska štafeta na 4x400m. Time je ženska štafeta (Gredelj, Petreš, Kosaber i Kirinić) nastavila niz nepobjedivosti na mlađeseniorskom natjecanju, bila je to 5. uzastopna pobjeda!

Goran je u Zagrebu posljednji puta nastupao na mlađeseniorskom natjecanju s obzirom na to kako od iduće godine više nema pravo nastupa u spomenutoj dobnoj kategoriji. Na lijep način je zaključio taj dio svoje karijere u kojem je osvojio zaista puno medalja čime se zasluženo prometnuo kao naš glavni atletičara. Priča se nastavlja u isključivo seniorskoj konkurenciji, želimo mu da bude još uspješniji!

Domaća ekipna i kup natjecanja

Godinu momčadskih natjecanja furiozno smo započeli u Vinkovcima, tamo se održalo ovogodišnje Ekipno PH u krosu gdje smo osim ponovne dominacije uspjeli nadmašiti sami sebe s rekordnim brojem osvojenih bodova (80)! Ovaj rekord nije samo na razini kluba, nitko dosada u povijesti hrvatske atletike na ovom natjecanju nije uspio osvojiti toliko bodova.

Po prvi puta nastupamo na Ekipnom PH u polumaratonu, a uz to se ostvaraju odlični rezultati – Agramerke pobjeđuju, a Agrameri osvajaju 3.mjesto. Iduće ekipno natjecanje održavalo se na Kamešnici, a naše ekipe ponovno su osvajaju najbolje pozicije, ovaj puta uz seniorke i seniori osvajaju 1.mjesto! Nešto manje uspješnije smo debitirali na Ekipnom PH u maratonu gdje smo imali samo seniorsku ekipu i osvojili 4.mjesto. Sigurno ćemo bolje plasmane ostvariti u godinama koje slijede.

Ništa slabiji plasmani nisu se postizali na ekipnim i kup natjecanjima koji su više vezani uz stazu. Malo je nedostajalo za ponavljanjem prošlogodišnjeg savršenog učinka, "kiksali" (uvjetno rečeno) su samo kadeti na ekipnom PH s osvojenim 3.mjestom (suludo bi bilo reći kako je navedeni plasman neuspjeh) dok smo na svim ostalim natjecanjima u svim mogućim kategorijama pobjeđivali. Posebno impresivna je sveukupna pobjeda na Kupu gdje smo nadmoćno pobijedili s dosad nepostignutim brojem bodova (445) u povijesti hrvatske atletike! Dostignuće vrijedno svakog respekta i poštovanja.

Konačno smo s juniorima nastupili i na ekipnom PH, natjecanju na kojem su dosada nastupale samo juniorke. Debi je prošao uspješno, osvojeno je 3.mjesto dok su juniorke oduševile po tko zna koji puta s uvjerljivom pobjedom, trećom (zasada) na ovom natjecanju. Ranije su jednako uspješne bile i na Kupu Hrvatske gdje su obranile naslov, a također nam je obrana naslova pošla za rukom (i nogom) u još bitnijem, sveukupnom poretku. Ostaje nam još za spomenuti novu pobjedu seniorki na Kupu dok su na ekipnom ponovile prošlu godinu i osvojile 2.mjesto, a seniorima je pripao trofej za 3.mjesto u ekipnom poretku.

Međunarodna natjecanja

Najveća novost ove godine bila je ulazak Hrvatskog atletskog saveza u Balkansku atletsku federaciju. Možemo raspravljati o tome koliko mi (geografski) zaista pripadamo spomenutom savezu, ali svakako je pozitivno to što su time hrvatski atletičari dobili mogućnost nastupanja na još više jačih natjecanja.

Naši atletičari reprezentativci nastupali su i na Balkanskim prvenstvima, ali tradicionalno se nastupalo na juniorskim i kadetskim susretima. Postizali su se vrlo dobri rezultati, a posebno valja istaknuti hodače kadetske rekordere (Jan Vučković i Antonela Golobić). Prvi puta Hrvatska je imala predstavnika na Europskom kupu na 1000m, a led je "probila" Matea Matošević s 34. Mjestom i vremenom 34:34,76 (interesantno kako je sve praktički u znaku broja "34", nedostajale su još samo stotinke).

Nastupalo se na EP i SP u planinskom trčanju, a zanimljivo kako smo na oba natjecanja imali isti trio u likovima Mateje Matošević, Romane Teje Kirinić i Jure Josipovića. Dobro su nastupali na europskom, ali još bolji bili su na svjetskom prvenstvu.

Planetarno popularna Barcelona sredinom srpnja je ugostila najbolje juniore u borbi za svjetska odličja, od naših članova tj. članica su nastupale Nikolina Hrelec i Petra Gamilec. Nikolina je na 3000m zapreke sveukupno bila 34., a Petri je pripalo 19. pozicija.

Matea je tijkom ovih godina nastupila na zaista puno međunarodnih natjecanja, ali na SP u polumaratonu još nije trčala. Natjecanje se održalo početkom listopada u Bugarskoj (Kavarna) i Matea je osvojila 50.mjesto.

Ostalo

Najtužnija i najružnija ovogodišnja vijest stigla je početkom srpnja. Vjerojatno i sami znate za preranu smrt našeg člana Gorana Subotića "Tratinčice" kojeg ćemo se uvijek prisjećati na različite načine. 

Ponovno smo organiziral klupskoi Prvenstvo atletske škole, ovaj puta nam se nebo smilovalo i uvjeti za utrke su bili puno bolji. Broj okupljenih bio je zaista velik i veselimo se nekim budućim natjecanjima takvog tipa.

Najveća novost i još jedna potvrda napretka je što od ove godine organiziramo vlastiti natjecanje simboličnog imena "Miting otvorenja sezone" obzirom na datum održavanja na samom početku svibnja. Za prvi puta bilo je vrlo dobro, ali naravno kako iduće godine želimo još bolji i kvalitetniji miting te ćemo se sigurno potruditi da uspijemo u tom naumu.

 

U trenutku dok pišemo ovaj članak na tablici medalja osvojenih na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske brojimo sveukupno 174 medalje, a preciznije bi to značilo čak 61 zlatnu, 65 srebrnih i 48 brončanih čime smo još jednom nadmašili prošlogodišnji uspjeh! Sve je izglednije kako ćemo ovu godinu završiti i kao najuspješniji atletski klub u državi! Podsjećamo, ostala su još dva natjecanja, dakle vrlo je moguće i izgledno kako će te brojke biti još veće nego ranije.